Inače sve smo muž i ja prohodali uz mora od Medveje do Povila, gdje god je to bilo moguće, naravno u etapama.

I ovdje smo na kraju šetnje popili kavu i preko Bribira nazad doma u Rijeku

Čuli smo za "oči vinodola" 6 vidikovaca, koji su izgrađeni u vinodolskom zaleđu, na fenomenalnim pozicijam, pa se cjeli vinodolski kraj i okolica na njima vidi iz ptičje perspektive.

Opskrbili smo se propagandnim materijalom i kartom, jer je tako najjednostavnije i krenuli.

 

 

Polazište su Plase, i dobro označeno mjesto gdje se nalazi prvi vidokovac imenom Mahavica, na visini od 781 m nad morem, ujedno je to i vidikovac na najvišoj točki od svih ostalih

 

 

Odmah zapažamo koliki je trud uložen da bi se uredio taj predivan vidikovac.

 

 

Klupe od kamena mogao je izraditi samo vrhunski majstor

 

 

Isto kao i prostor od kamena za otpatke

 

 

Tabla s opisom mjesta

 

 

Pogled, kakav se samo može zamisliti

 

 

 

I ovaj hrabri letač, skoro nam je preletio ispred nosa

 

 

Uska ali asfaltirana cestica vodi nas kroz šumu, prema slijedećem vidikovcu imenom Pridva, koji je dobio po obližnjem vrhu.

 

 

Putokaz nas vodi samo nekoliko metara po šljunčanoj stazi, a osiguran je i parking

 

 

 

Nešto niži od prethodnog na 573 m još uvijek nam se čini da smo na krovu ne baš svijeta, ali tu negdje

 

 

 

Opet prekrasan pogled, Tribaljska dolina i jezero kao na dlanu

 

 

I jedna samookidačem za uspomenu

 

 

Odavde do slijedećeg vidikovca vode dvije ceste od koji je jedna djelomično neasfaltirana, pa naravno biramo asfalt. Na početku znak

 

 

Cestica uska, strma, strašljiva, nisam baš neki strašljivko, ali da ti si tu nešto desi nikada te nitko nebi pronašao. Možda smo ipak trebali ići onom djelimično neasfaltiranom cestaom

No što je tu je vratit se nije moguće i 5 km ceste ponire skoro pa kao tobogan prema Grižanam, gdje se uključujemo na normalnu cestu prema Bribiru.

Tu nas opet putokaz vodi prema cesti koja ide iz Bribira za Lič u G.Kotaru i tu smo na trećem vidikovcu, imenom Slipica, na nadmorsko visini 446 m.

 

 

Vidik je predivan, opet kamene klupice, ograda i tabla

 

 

Tu je auto u dubokoj hladovine, bjelogorična šume, pa tu marendamo i odmah krećemo dalje, prema Ledenicama do vidikovca Gradina 379 mnm.

 

 

Opet jedna zajednička na kamenoj klupi

 

 

Klupe od kamena zaista plijene pažnju

 

 

I pogled, također

 

 

 

Put nas vodi prema cesti koja se spaja s nama dobro poznatom cestom Novi - Breza - Jasenak - Ogulin, pa smo tu već na svom terenu i stajemo kraj petog vidikovca.

Ime Sviba dobio je po obližnjem vrhu, a smješten je na 753 mnm.

Na pješčanoj stazi jedna predivna grota, da nekome ne bi palo na pamet autom uletiti na sam vidikova, a staza je tako široka da bi mogao.

 

 

I opet ograda na kamenoj podlozi, slično, a tako različito

 

 

Još jedna zajednička fotografija

 

 

I mm odlučio malo se odmoriti

 

 

A ja se pak ne mogu nadiviti pogledu

 

 

 

 

 

 

Opraštamo se od Sviba, tabela ostaje iza nas, a mi krećemo prema posljednje vidikovcu, i našem krajnjem odredištu.

 

Na samoj cesti koja se od Krmpota spušta prema Klenovici nalazi se naš zadnji vidikovac Kuk, najniži 301 m, ali zato ništa manje interesantan.

Auto ostavljamo u podnožju brdašca i pedesetak metara uzbrdici vodi nas do Kuka

 

 

Tu čak ima i hladovine, pa smo se ugodno smjestili na kamenom trosjedu.

 

 

Pogled s vrha

 

 

Konačno se nakon 65 km sve po asfaltu spuštamo prema Klenovici, gdje za sobom ostavljamo znak,za one koji žele doći s ove strane

 

 

Kući se vraćamo magistralom, zadovoljni uspješno provedenim danom.

Ako imate volje krenite i vi neće vam biti žao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 Nastavljamo šetnju po vinodolskom kraju, pa neću otvarati novu temu, jer ih već ionako imamo previše, već će naša jučerašnja šetnja biti zabilježena ovdje.

U prehodanih pedesetak kilometar uz more od Mošćeničke drage do Povila jedan dio smo preskočili. To je dio od mjesta Selce do Novog vinidolskog, gdje uz more vodi planinarska šetnja pod vrlo  upečatljivim imenom "Staza valova".

 

Krenuli smo iz Selca, prekrasnog turističkog mjesta odmah nakon Crikvenice

 

 

Na domak moru prekrasno uređene površine uz šetnicu.

 

 

 

 

 

 

Kamenjari su prekrasno uređeni, većinom mediteranskim biljkama, ali mene je oduševio ovaj "puž", ideja može poslužiti nekome tko ima veliki vrt, prekrasno izgleda uživo

 

 

Šetnju započinjemo na početku planinarske staze, koja čitava ima predivan pogled na more, pa evo nekoliko slika

 

 

 

 

 

Na nekim mjestima staza se spušta do plaža

 

 

Ima tu i spomenika prošlosti

 

 

ali i sadašnjosti

 

 

Pod nogama "zeleni tepih", mješovita šuma, tišina koja para uši, ponegdje šuškanje suhog lišća 

 

 

 

i pogled na plavetnilo mora nešto je što se mora doživjeti.

 

 

Nakon 2,5 sata hoda ( ne znamo koliko kiliometara), Novi nam se još čini daleko, pa se odlučimo vratiti natrag, jer toliko nam treba do mjesta gdje smo u Selcu ostavili auto.

 

Pozdravljam vas s prekrasne šetnje, uz obećanje da ćemo izvještaj o posljednjoj etapi šetnice svakako dostaviti.

 

 

 

 

 

Šetnica je dugačka ukupno oko 5 km i cjelo vrijeme ide dosta visoko iznad mora, pa se pruža prekrasan vidik.

Nema se tu puno što vidjeti, ali ljubitelji prirode kao što smo mi uživaju u svakom detalju.

 

 

 

 

 

 

 

Žao mi je što su  slike spočetka ove priče o vidikovcima nestale, ne znam iz kojeg razloga, probat ću ih vratiti.