Svako od nas nosi u sebi barem delić nečega iz detinjstva i što
me godine više „gaze“ to ga postajem svesnija i dajem mu zasluženi prostor. Da
budem iskrena, negde u meni čuči želja da kao tada verujem u bajke, barem u nekim trenucima.
Planirajući ovogodišnje
putovanje sasvim slučajno mi je Mr. Google podmetnuo jednu ljupku fotografiju. Upsss! Grad vila,
patuljaka ili likova iz bajki braće Grim? Dete u meni se radoznalo
uzvrpoljilo i nije bilo teško nagovoriti ga.
Ostavljam kišni Minhen razmišljajući šta me čeka na 70 i nekom
kilometru.
Raduje me to da što sam bliže kraju puta to je nebo vedrije
Nekoliko usputnih stanica,
nekoliko novih
putnika i na odredištu sam.
Grad je 1204. godine osnovao bavarski vojvoda Ludvig I
Kelhajmski. Do 1231. postao je rezidencija Vitelsbaha.
Kada se bavarsko vojvodstvo podelilo Landshut je 1255. postao sedište Donje
Bavarske. Vojvoda Hajnrih XVI od Bavarske
bio je prvi od tri čuvene bogate vojvode, koje su vladale Bavarskom-Landshutom
u 15. veku. Landshut je bio na vrhuncu moći kada se 1475. vojvoda Georg oženio poljskom
princezom Jadvigom. Nakon njegove smrti usledio je rat za nasleđe Landshuta,
koji se okončao ujedinjem sa preostalom Bavarskom. Bavarski vojvoda Ludvig X
izgradio je u gradu sredinom 16. veka renesansnu palatu. Značaj Landshuta je
opadao, da bi 1800. ponovo dobio na važnosti preseljenjem u njega Univerziteta
iz Ingolštata.
Kratka šetnja do starog jezgra
i onda širok pogled i još širi
osmeh. Divno, divno, predivno
Plavo nebo sa paperjastim oblacima. Ulica obasjana
suncem drema u popodnevnim satima.
Ljupke, pastelne kuće , kamene ulice, zamak na brdu iznad grada. Ljudi
zastaju da se pozdrave, deca na
biciklima, mlade majke sa kolicima sa kojih lelujaju vezani baloni, stariji na
klupama.
Opuštena atmosfera, bez ikakvog znaka užurbanosti.
Bajkoviti prizori…
Landshut ima
dve veličanstvene, paralelne kaldrmisane
ulice. Jedna j je
ulica u Aldstatu (Stari
grad) i ona je jedna od
najlepših gradskih ulica u Nemačkoj,
druga je u Neustadtu.
Povezane su kratkim poprečnim uličicama
Gradska kuća, prozori prepuni cveća, parking za bicikle
ispred.
Landshutski orijentir, bazilika St.Martin je jedan od najvažnijih primera gotičke arhitekture u Bavarskoj.
Izgradnja crkve je započeta 1385. godine i trajala je preko 110 godina.
Sa unutrašnjom visinom od 29m i zvonikom koji
meri 130m spada u crkvu sa najvišim tornjem na svetu koji je od cigle
Niz uzanih kuća različitih
fasada, još različitijih oblika krovova .
Zanimljivi ukrasi na fasadama
i gvozdene oznake starih zanatskih radnji i kuća (Hausschild) koje čekaju prvi vetrić da se oglase škripom
Visoko iznad grada beli se
zamak Trausnizz iz 1204. godine, zaštitni znak grada i stanište mnogih generacija
„plave krvi“ . Dvorac, kule , kapela sa
vrednim oltarima i skulpturama su srednjevekovnog porekla a arkade i nameštaj
potiču iz renesanse. Ovim impresivnim utvrđenjem bajkovita slika dobija potpunu
kompoziciju.
Laganim hodom sam se
uputila ka spomeniku Herzog Ludwig der Reiche
zatim ulicom koja se blago uspinje
negde na sredini ulice (kod automobila ) nekih stotinak stepenika vodi do ulaza u zamak
Ovde se ni malo ne bih
iznenadila da mi u susret naiđe koja princeza, kao ona koja je proslavila ovaj
gradić. Mislim da je osamnaestogodišnjoj
poljakinji Jadvigi Jagelonskoj , nakon dvomesečnog putovanja iz rodnog Krakova,
bilo barem malo lakše kada je ugledala grad u kome će provesti ostatak života.
Njeno venčanje nije bilo nimalo
bajkovito, ugovoreno je čisto iz političkih i materijalnih razloga, ali je jedno večanje koje se ovde odigrava
nadomestilo svu romantiku koja je njenom
nedostajala. Landshudsko venčanje „Landshuter
Hochzeit“ se sa velikom pompom obeležava
svake četvrte godine, počevši od 1903. u periodu od 27. VI - 19. VII. To je najveći svetski festival
srednjevekovnih običaja, kostima i muzike u kojem učestvuju skoro svi žitelji
ovog grada. Uslov je da su tu stalno nastanjeni i da za vreme festivala
izgledom i odećom autentično reprezentuju predstavnike svih srednjevekovnih
staleža. Tih dana se sasvim odriču svih
odlika savremenog doba ( telefon, sunčane naočare, žvake, sat, cigarete…)
. Preko 5000 građana oživi atmosferu
srednjeg veka na različitim dešavanjima. Koncerte srednjevekovne muzike,
viteške turnire, burleskne predstave, žongliranje, umetnike vatre i svadbinu povorku
prati preko milion gledalaca uživajući u volovskom i prasećem pečenju, koje se obilno
zaliva bokalima dobrog bavarskog piva.
Prošle godine je bilo
organizovano i verujem da je poseban doživljaj naći se tada u Landshutu. Tada
najveći broj turista pohrli u ovaj grad ali lepota ovog gotskog grada u punom
sjaju zablista baš u jednom običnom danu, poput današnjeg. U miru i tišini.
Prolećni i letnji festival,kao
i Božićna atmosfera kada grad zamiriše na cimet i kuvano vino i za koju tvrde
da je jedna od najlepših u Bavarskoj, ga takođe čine interesantnim za posetu.
Njemu ni oblaci
ni kratak
letnji pljusak ne mogu da naruše lepotu.
Volim ovakve kafiće pa se na pola sata sklanjam od kiše u rustičan ambijent
Po izlasku se opet susrećem sa vedrim nebom,
doduše bez onih fotogeničnih oblaka ali sa prizorima koji su nesumnjivo vredni
da ostanu zabeleženi. Fotoaparatom i svešću.
Interesantan izlog putničke agencije koja vam nudi izbor peska na kome želite da se izležavate ovog leta
Zadovoljna i
srećna što me je put (tj. dragi Google ) naveo na ovu starnu ostavljam
ovaj idilični gradić da mirno drema na reci Isar.
Ostavljam njegovu uglačanu
staru kaldrmu i njegove srednjevekovne fasade u harmoniji boja i stila. Da blistaju na suncu i da se
ogledaju na mokroj kaldrmi, da oduševljavaju sledeće posetioce. Posle današnjeg
dana znam da dodajem još jedan grad na listi gradova u kojima bih volela da živim . Ono dete, s početka priče, ga čak stavlja na prvo mesto .
------------- Osecanje vremena zavisi od intenziteta zivljenja;jedan sadrzajan dan duzi je u secanju od prazne godine i ,sigurno,vredniji od nje
|