Želim s vama razmjeniti iskustva, znanja i tako to...

 

a mi smo uvijek sprmni saslusati i nauciti nesto novoga.

 

http://www.zamirzine.net/spip.php?article4963 - http://www.zamirzine.net/spip.php?article4963

Hoće li naći slamu na Azorima? Nema tamo mnogo žitarica, samo pašnjaci...

 

Pa, kako ti se sviđa?

 Pa, i da i ne. Razumijem da ljudi odustanu od eko pristupa ili permakulturnog pristupa, ako ne ide. To mi je ljudski. Što ne znači da je ono drugo neljudski

Prenosim ih dalje... na Azore (da ne povjerujete kamo su zalutali moji dragi prijatelji, inače par iz Njemačke!). Više glava više zna...

Ja ne znam, ali baš ništa, o vama s druge strane ekrana, a učinilo mi se, kao nedavno posijanom, neuljudnim započeti temu deklaracijom o permakulturi.

Biodinamika? Hmmmm? Pekica i ja smo tek tu i tamo radili i primjenjivali neke preparate (više Pekica nago ja).

 

Evo tri najčešća, najelementarnija opisa Permakulture:

 

Meni je najvažnije da bez puno bezpotrebnog rada, bez bespotrebnog razbacivanja vode i sa što više korištenja prirodnih tvari za svoju obitelj mogu na stol donjeti zdravu hranu. Znam da i to iziskuje mnogo truda, ali ta mi je kaplja znoja slatka jer znam da ima svoju svrhu.

PeKa, za sada samo čitam. Imam iza sebe puno godina vrtlarenja, ali je moje znanje krhko. Zato upijam, učim, istražujem i evo - čekam tvoje nove lekcije .

Eto već neko vrijeme sjedim i dumam što bi tu bilo pametno, a ništa. Hoya, na praktičnom polju smo gotovo jednaki. Pekica je vegetarijanka, pa naša proizvodnja za nju pokriva i do 80% hrane, ovisno o sezoni. Za mene nešto manje.

Na polju znanja smo identični

Mnogi vrtlari ne moraju znati ništa o permakulturi, pa opet mogu sasvim prirodno primjenjivati neke stvari koje su tamo nabrojane.

PeKa, meni je u vrtlarenju svaki savjet i promjena od dosadašnjeg načina rada dobrodošao.

Upravo sam pročitala knjigu "Vrt bez motike". Takav vrt trebam   

 

Tražim se između ove teme i teme o biodinamičkom vrtlarenju.

 

Ovaj drugi način planiramo primjenjivati tek za koju godinu (ako !?) kad pripremimo tlo.

 

Vrlo mi je bitno da se autorica knjige (već u poznim godinama dok je pisala) ne zamara kopanjem i okopavanjem, zaljevanjem, plodoredima. U biti ne zamara se ni ponekim lošijim prinosima jer ono što uzgoji u vrtu 12×18 m za njeno je domaćinstvo u dovoljnim količinama.

 

A zašto se "tražim": jer sam umorna, jer želim imati vrt sa puno manje uloženog rada. Pa ako vrt i podbaci - bar neću žaliti  jer se nisam puno ni mučila.

 

Planove sam napisala u temi o biodinamičkom vrtlarenju (iako će to biti samo bio-vrt).

Prave rezultate očekujemo i prije tri godine (kažu da je toliko potrebno) jer ćemo prvo zastiranje napraviti sa materijalom iz kompostne hrpe na koju se odlaže već duže vremena.

 

Zahvaljujući ovdje pročitanim tekstovima, proučenim linkovima i knjizi ja krećem .

Vrt 100m od kuće je velika prepreka. Teško da se može ukloniti? Dugoročno, previše iscrpi čovjeka, pa samo "najžilaviji" nastavljaju . Nema puno smisla sad da ti pričam kako permakultura savjetuje da vrt (manji priručni i veći za ostalo) bude vrlo blizu kuće, jer se čini da to kod tebe nije moguće. Ipak, možda izgradnja neke sjenice, kućice, zaklona na zemlji gdje je vrt. Ili aktiviranje neiskorištenih prostora oko kuće, prenamjena okućnice za vrt za hranu (izvrsno se preklapa sa cvjetnjacima!!!), možda iskorištavanje prostora po vertikalama (npr. po uzoru na šumske vrtove - stvaranje 6-7 razina prinosa), ostakljivanje jedne strane kuće - bilo što od toga ili sve zajedno ili štogod vidiš da je moguće, pa da zbrojiš koliko je to površine i da li može zamijeniti udaljeni vrt. Pa onda, da li su sadržaji uz kuću vrijedni iskorištavanja i prenamjene (npr. skupljanje kišnice s krova a za vrt - nasuprot zalijevanja vrta koji je 100m daleko itd.)

 

Posnu i pjeskovitu zemlju u permakulturi se obično tretira višegodišnjim, neprestanim malčiranjem (nastiranjem), što je jednostavno i ne treba neko znanje iz kemije (malč je moja pasija). Biodinamičari nude nešto složeniji pristup, a ima i drugih rješenja, jednostavnijih i dugotrajnijih (da se zemlja sama pretvori u nešto sličnije humusu) ili skupljih i kratkotrajnijih (dodavanje što fali). Osobno, volim jednostavnost, a s kemijom sam već desetljećima "na vi", pa uglavnom malčiram.

 

PeKa, meni je u vrtlarenju svaki savjet i promjena od dosadašnjeg načina rada dobrodošao.

Upravo sam pročitala knjigu "Vrt bez motike". Takav vrt trebam   

 

Tražim se između ove teme i teme o biodinamičkom vrtlarenju.

 

Ovaj drugi način planiramo primjenjivati tek za koju godinu (ako !?) kad pripremimo tlo.

 

Vrlo mi je bitno da se autorica knjige (već u poznim godinama dok je pisala) ne zamara kopanjem i okopavanjem, zaljevanjem, plodoredima. U biti ne zamara se ni ponekim lošijim prinosima jer ono što uzgoji u vrtu 12×18 m za njeno je domaćinstvo u dovoljnim količinama.

 

A zašto se "tražim": jer sam umorna, jer želim imati vrt sa puno manje uloženog rada. Pa ako vrt i podbaci - bar neću žaliti  jer se nisam puno ni mučila.

 

Planove sam napisala u temi o biodinamičkom vrtlarenju (iako će to biti samo bio-vrt).

Prave rezultate očekujemo i prije tri godine (kažu da je toliko potrebno) jer ćemo prvo zastiranje napraviti sa materijalom iz kompostne hrpe na koju se odlaže već duže vremena.

 

Zahvaljujući ovdje pročitanim tekstovima, proučenim linkovima i knjizi ja krećem .

 

"Vrt bez motike" -- hahaha  Ja probao.... ne ide.

Ruth Stout je prava "Ana četiri pištolja", ili nisam bio dovoljno dosljedan (što sam mogao da sam bacio motiku odmah na početku) ili sam odabrao srednji put, malo motike, malo ne.

Biodinamika je nastala kao pomoć "klasičnoj zemljoradnji" kakva je bila početkom 20. st., tj. ipak intenzivnija obrada zemlje, što znači oranje, kopanje štihanje i ostalo. Nemam puno iskustva u biodinamici, ali me i dalje živo interesira, kao i drugi zaboravljeni "mistični" načini ljubavi prema zemlji.

Sezone su različite, pa je procjenjivanje prinosa zaslugom permakulture nešto složenije. Uglavnom sam bio zadovoljan "manje mesnatim/vodenim" paprikama i urodima koji su bili vidljivo niži od količinski optimalnih, rajčicama čiji okus budi zaboravljene nijanse zadovoljstva, krumpirima koji mirišu na vanilin šećer kad se ispeku. Tako da mi je prirodna kvaliteta i nutritivna prirodna ubalansiranost postala mnogo važnija od kvantitete.  A muški pristup , posij koliko možeš i što više, i što različitije i pomješanije, obično je rezultirao viškovima koje Pekica i ja nismo mogli potrošiti, pa smo dijelili prijateljima.

Kolike je kvadrature tvoj vrt?

Jednostavno rješenje je zemlja neprestano pokrivena malčem kroz sva godišnja doba (Ruth Stout). U početku treba dosta intenzivno malčiranje tako da se brže i obilnije počne stvarati humusni sloj. A da se ipak ne pretjera u debljini zbog voluharica i miševa. Malč u vrtu obavlja nešto preko 20 funkcija koje radi i priroda, prava mala znanost. Rad s malčem je zahtjevan, ali ipak manje od ostalih rješenja za isto. Uglavnom ide jako dobro kad se uklopi s ostalim elementima, kao što su vjetrobrani, ograde, nešto manjih zemljanih radova... ovisno o karakteristikama mjesta...

Naravno, ako se čovjek "pomiri" s činjenicom da mu vrt izgleda kao nešto "divlje u zraku" i mnogo manje uredan i "na crtu". Pekičin i moj vrt često izgleda kao da će ga priroda, eva taj čas, progutati. Gole zemlje nema nigdje, sve pršti od željenog i neželjenog zelenila. Ali to je stvar osobnog izbora i spremnosti na pljevljenje

 

 

Voluharice jesu štetnici, ali i s njima pali običan razgovor. Neka su rješenja tako suludo jednostavna da moj racionalni um odbija vjerovati u njih. Oni koji se danas bave vrtlarstvom ionako su barem jednim dijelom iracionalni (ako je to dobra riječ ovdje).

Malč ne smije biti predebeo. Šteta što nisi nastavila, premda je kompost vrlo dobro rješenje. Iz nekog razloga (jer sam pročitao, pa prihvatio), gola zemlja u prirodi znači i neplodna zemlja, pa kad orem ili štiham prizivam prirodni uzorak neplodnosti u vrt. Ruth Stout je napisala samo ono što će ljude privući istoj metodi, trnje je izostavila. Ja sam primijetio osjetnije povlačenje pirike iz vrta tek nakon treće godine neprestanog malčiranja i pljevljenja. A naznojio se jesam... u početku, kasnije mnogo manje.

Može se birati i pristup: želim li nametnuti svoje vizije izgleda i oblika vrta i u kojoj mjeri, ili vidjeti što neki komad zemlje može dati, pa dograđivati na to.

Spremna sam na teškoće. Možda sam se u startu tako postavila pa će me onda svaki uspjeh više veseliti.

Nadam se da ću ustrajati.

Evo i ja hihoćem Mogu zamisliti kako je to bilo kod tebe, pred ekranom A stvarno, ništa ne košta da probaš.

Pa to ti je, krtice vole zemlju bogatu organskim tvarima, jer se u njoj nalazi više glista, crvića i ostalih životinjica kojima se hrane. Mislim, tako si dobro pognojila zemlju da je u njoj probujao život .. .zajedno s krticama i voluharicama. Kompostiranje možda malo, samo malo ublaži stvar. Voda, otapalo organskih tvari samo daje više hrane životu u zemlji, pa ga ima više gdje se zalijeva, pa mikroorganizmi i gliste imaju obilje hrane, a onda dođu krtice pa ih jedeju.

Možda da ukopaš fine metalne mreže oko mladih biljaka ili presadnica, ako je problem tako velik.

 Veseli me tvoj prikriveni optimizam. S takvim stavom možeš samo uspjeti . Kod mene je obrnuto, Pekica mi ponekad prigovori za moj grosistički pristup, pogotovo kad me rezultati razočaraju.

Ali...

O knjizi Mary (ili Ruth) Stout možemo svašta reći, no Pekica i ja smo krenuli u vrtlarstvo zajedno s malčiranjem. Ako imaš sumnji oko tog pristupa, evo nekoliko stvari koje se postižu malčem, a koje onda ne mora vrtlar: a) sakupljač rose i jutarnje vlage (kapi se kondenziraju na njegovoj površini, propadaju dublje u malč, pa ih jutarnje sunce ne može ispariti kao na goloj zemlji); b) izolator između zemlje i zraka (čuva toplinu i vlagu, sprečava hladnoću i smrzavanje, smanjuje razliku između najviše i najniže temperature, a time pogoduje razvoju biljaka koje ne moraju iskušavati ekstremne uvjete; osim toga, prirodni električni naboj Zemlje poremećen je na pooranoj površini (ovo je iz biodinamike), a malč popravlja to stanje i ponovno uspostavlja kontinuirani naboj Zemlje; c) lijek i zavoj na goloj zemlji (poorana gola površina je "rana" na površini Zemlje, slično rani na ljudskom tijelu; izložena je utjecaju cjelokupnog spektra elektromagnetskog i toplinskog zračenja Sunca, vjetru i sl.); d) ljudski način vraćanja prirodnog stanja (gola zemlja u prirodi uglavnom je neplodna; humus je proizvod šume); e) prepreka raznim nametnicima (najpoznatiji su puževi); f) magnet za gliste, jedan od rijetkih prirodnih načina povećavanja broja glista u tlu; g) sloj koji prikuplja i/ili čuva vodu (kiše, rose, zalijevanje, navodnjavanje); h) smanjuje eroziju i ispiranje tla uslijed kiše, vjetra, sunca; i) "humus u nastajanju"; j) prirodna granica ljudskoj pohlepi i onemogućuje stavljanje prirode u još veću neravnotežu (malčiranje je zahtjevan posao koji se na ekonomski opravdan način provodi uglavnom na manjim površinama); k) umanjuje rast "korova"; l) prirodni način dodavanja hranjiva povrtnim kulturama; m) sporootpuštajuće gnojivo koje na prirodan način priprema i obogaćuje tlo za proljetnu sjetvu (jesenski malč); n) umnaža broj i raznovrsnost mikroorganizama, osobito korisnih gljivica kojih nema na klasično pripremljenim oranicama; o) popravljač "strukture" povrtne zemlje (usitnjavanje zemlje na grudice pogodne za rast korijenja); p) element koji poboljšava apsorpciju vode u zemlji koju pokriva; q) element koji poboljšava klijanje sjemena; r) element koji zadržava sadržaj prirodnog dušika, fosfora i kalija (NPK) na zadovoljavajućoj razini i nakon rasta povrtnih kultura; s) odličan sporootpuštajući izvor dušika, jer dugom i "hladnom" razgradnjom mnogo manje dušika odlazi u atmosferu; t) uravnoteživač povoljne pH vrijednosti tla; u) element koji poboljšava okus i uravnotežuje sadržaj prirodnih šećera u plodovima; v) element u kojem se bogato množe mikroorganizami koji ga razgrađuju, probavljaju i proizvode tvari koje poboljšavaju strukturu tla (grudice)

 

 

Ma daj...  

Pekici je danas ponestalo zemlje za lukovice, pa je obišla sve krtičnjake i pokupila finu rahlu zemlju s njih.

 

 

Kako je tamo?

 

Sumporenje više, izgleda, ne šljaka, posumporiš a drugi dan vidiš zatrpanu rupu. Isto ide i za PET boce s odrezanim dnom (unose buku u kanale, pa im to smeta (opet sutra nađeš zatrpan kanal).