Pošto mi je breza jedno od najdražih drvenastih "stvorenja", i ja sam je pokušala iz prirode premjestiti na svoju površinu (ali ne reznicama ili debljim grančicama kojima se ti pokušavaš dovinuti i prevariti samu njenu prevrtljivu narav).

Ja sam pored matičnog stabla iskopala nekoliko, već i do metra izraslih, mladica. Nicale su iz samog korijena. Neke su čak imale i zasebne nježne korjenčiće, jer su bile u većem doticaju sa zemljom. Neke pak nisu, i to se pokazalo kobnim u zakorijenjivanju.

Što se tiče zakorjenjivanja tako debelih grančica, nisam baš  sigurna u uspjeh. Da je reznica debljine olovke, i pritom umočena u hormon za zakorijenjivanje (postoje tri vrste hormona, na to se treba posebno paziti (za brezu se upotrebljava onaj za drvenasto bilje)), možda bi bilo uspjeha. Ovako, vjerujem, samo sreća može igrati odlučujuću ulogu.

Još jedna slučajnost! Ovog proljeća, razmišljajući o nužnoj sadnji još jedne breze, na jednom cvjetnom otočiću pronašla sam izniknulu, tko zna od kojeg sjemena (postoji nekoliko stabala u okolici), malenu stabljiku. Sretna, naravno, zbog nenadanog otkrića, presadila sam je u bolje tlo dok malo ne stasa, pa će i ona negdje pronaći svoj odabrani kutak.

Moram priznati da stablo breze raste brzo do umjereno brzo, i već za nekoliko godina može se uživati u njenoj lijepoj rahloj sjeni.

Ako ti ovaj pokušaj ne uspije, i ako si pobornik vlastite "kućne radinosti", pokušaj sa sjemenom. Sigurno ćeš uspjeti barem jednu mlađahnu brezicu postaviti na svoje srebrnobijele nožice...

Nipošto mi nije bila namjera obeshrabriti te, već ukazati na eventualne rezultate.

U svakom slučaju dobrodošla je i hvalevrijedna i sama pomisao o takvom spašavanju jednog, na žalost, nesretnim događajem, srušenog stabla. Treba pokušati. Ništa ne stoji, osim nešto truda i dobrih želja.

Moram napomenuti, ako već grančice pokušavaš ukorijeniti u vodi, da u istu dodaš i malo drvenog ugljena. On preuzima sve negativnosti truljenja i neugodnih mirisa, i uvijek je dobar element u situacijama kada se pokušava bilo kakvu reznicu ožiliti.

Vrba je pak druga priča. Ona je uistinu zahvalna biljka za razmnožavanje. Bez problema se ukorijenjuje, bilo to u samoj vodi ili vlažnoj zemlji. Ja sam iz Poljske donijela nekoliko grančica i zakorijenila ih u teglicama bez ikakvog posebnog tretmana. Ove godine sam ih presadila u vrt, i naravno, rastu. Jedino što mi nestašan zec iz šume stvara neprilike grickajući jednu, bližu njegovom dometu. Očito su mu ukusni njeni mladi izdanci.

Moram se osvrnuti na neugodno nevrijeme koje je i meni, na žalost, srušilo lijepo vitko stablo brijesta koje sam ostavila kada se raščišćavala površina od šikare i šume. Puknulo je po pola, a gornji dio je pao, srećom u nesreći, između thuja i jednog cvjetnog otočića, ne načinivši nikakvu štetu, osim njega samog koji je izgubio onu lijepu vizuru.

Eto, svašta se dešava. Nipošto nisam mislila da bi se to moglo dogoditi i u mojem prostoru, no, nigdje ne postoji izuzeće.

U svakom slučaju, pokušaj brezice istjerati na "pravi" put. Ako imaš nešto tanju, kao što sam već napomenula, debljine olovke ili sitniju reznicu, pokušaj i s njom... Bit će mi drago ako uspiješ.

Vrba će sigurno pustiti korijenje, a možda potakne i brezicu da se ne preda u sveopćem nastojanju zvanom - Survival. Sretno!!!

Ako nije potpuno puknula, odnosno, ako se drži jednim dijelom stabla za korijen, treba je pokušati spasiti.

Oko nje je zbog sigurnosti potrebno zabiti dva, tri snažnija kolca za koju bi se pažljivo privezala da nema mogućnosti pomicanja.

Napuknuti dio koji je vraćen u prvobitni položaj treba dobro namazati voćarskim voskom.

U nemogućnosti štetnih utjecaja, truljenja, odnosno sušenja, njeni su sokovi u ovo godišnje doba još aktivni, pa bi vrlo vjerojatno moglo doći do samoizlječenja.

U sličnoj sam situaciji bila s već odraslim glogom kojega je bager dobrano zahvatio, i pri korijenu slomio gotovo cijelo stabalce.

Učinila sam isto i sada sasvim lijepo napreduje.

Slično je bilo u još par slučajeva.

Ne znam koliko je tvoja breza stara, no, sudeći po fotografiji pretpostavljam da ima nekoliko godina, jer sličnu, (te, ili nešto manje veličine), imam i ja.

Inače, kod breza je značajno da joj postrani izbojci niču iz korijena.

Ali, ako bi vi otpilili svoju (a šteta je ne pokušati je spasiti), morali bi i površinski dio koji je ostao iznad zemlje premazati voskom tako da preostali dijelovi stabla, uključujući i korijen, ne propadnu.

Jer breza nije tako otporna kao grab ili bagrem, (i još poneko autohtono kontinentalno drvo), koji su uistinu neuništivi, pa posjećeš li ih, opet imaš šumu bez ikakvog problema.

Ja navijam za onu prvu opciju. Na vama je da odlučite...