OPĆENITO O RODU REBUTIA
Nakon dugog niza godina i „prepucavanja“ stručnjaka, po mome osobnom mišljenju samo zato da očuvaju svoj status „stručnjaka“ te znanstvenih „dokazivanja“ i „kontradokazivanja“ do sada veliki rod Rebutia  se podijelio u nekoliko redova (podrodova). Rod Rebutia je zajedno sa rodom Mammillaria najbrojniji, a pojedini varijeteti se toliko malo razlikuju da će tek sada nama običnim „smrtnicima“ biti teško, skoro pa nemoguće odrediti ID pojedinog kaktusa, ali za to „stručnjaci“ i služe, zar ne?
Evo te najnovije podjele:
1.) Rod Aylostera
2.) Rod Mediolobivia
3.) Rod Rebutia
4.) Rod Sulcorebutia
5.) Rod Weingartia
U izvornom rodu Rebutia  ostalo je oko 60 vrsta kaktusa porijeklom sa istočne strane Anda.
Tako izvorno stanište rebutia ostaju istočni planinski lanci u Boliviji i u sjevernoj Argentini.
Po obliku tijela spadaju u male kuglase kaktuse, od oko 4 cm do 10 cm u promjeru u odrasloj dobi. Odlika rebutia je da rastu u grozdastim nakupinama.
Rod Rebutia je dobio ime po Pierre Rebut(u), strastvenom kolekcionaru i trgovcu kaktusima iz 19. stoljeća.
Rebutie cvatu neumorno i relativno puno dana. Cvijeće je uglavnom žute boje (limun do oker-žute) , svih nijansi crvene, a rijetke vrste rebutia imaju bijele cvjetove.
Kuriozitet ovoga roda je da cvjetovi rastu iz donjeg dijela stabljike (tijela), tako da se lako razlikuju od ostalih kaktusa.
Optimalni uvjeti za rast se razlikuju za ove gore navedene nove rodove, ali stari nazivi za ove kaktuse daju naslutiti kakvo tlo u uzgoju im najviše odgovara.
Za sve rebutie je zjednički nazivnik da im tlo treba biti rahlo, dobro drenirano i slabo kiselo. Rebutie trebaju jbiti izložene direktnom suncu u proljeće, u žarkom ljetu poželjno je da su u podnevnom hladu okolnog višeg raslinja.
Ljeti se obilno zalijevaju, ali između dva zalijevanja treba pustiti da se tlo osuši.
Kaktusi iz izvornog roda Rebutia su prilično otporni na hladnoću (do -10°C), dok sulcorebutie podnose slabije hladnoću zimi (do -4°c)  i da će se neki od smrzavanja.
Rod Weingartia ima otpornije korijenje na pojavu vlage, ali je najmanje otporan na hladnoću.
Rod Mediolobivie je neotporan na pojavu vlage zimi, ali izddržava temperature do -8°C.
Rebutia se razmnožava sjemenom, presadom (dijeljenjem) i cijepljenjem.
Oprez! Kod kupovine sjemena treba paziti da je ispod 12 mjeseci starosti.

ROD REBUTIA
Opis biljke: Uobičajeno raste kao pojedinačni primjerak u prirodi a sa rastom i starenjem biljke ovaj kaktus poprima sve više izbojaka tako da u punoj zrelosti poprima lijepi grozdasti izgled sa puno pojedinačnih tijela kaktusa stisnutih jedan uz drugi koji tvore oku ugodnu i zanimljivu vizuru….
Oblikovanje pojedinih kaktusa u grozdu je simetrično, tijelo se povećava na sve strane jednoliko tako da je iznad mjesta gdje je posađen (teglica, vrt…) lepezasto uobličen sa savršeno urednim, simetrično uobličenim bodljama dok mu je cvijet mu je izrazito žućkasto- narančaste boje koja mu daje pomalo „kraljevski“ izgled…..
Ovaj kaktus je doista lijep i u sezoni kada ne cvate, a u punom cvatu pruža zaista upečatljivu sliku koju nema nijedan kaktus jer toliko odjednom otvorenih cvjetova nikada ne postiže nijedna vrsta kaktusa…..
Veličina boja i oblik: Oblik kaktusa je kuglast, visine i promjera od 2 do 6 cm, tijelo je žućkasto-zelenkasto do smeđe-ljubičasto, u prirodi je zbog većeg izlaganja suncu i vremenskim nepogodama svjetlije boje a kod uzgajivača poprima tamno-zelenu boju kojoj svijetle bodlje daju sivo-zeleni izgled.
Bodlje su raspoređene simetrično po cijelom tijelu obično od 14 do 20 komada, duljine 2 do 5 mm, na dodir ugodne zbog svoje dlakave tvorbe, ne odvajaju se od tijela sa bojom od izrazito bjelkasto-žućkaste do izrazito jantarne boje kako je već prije naglašeno….
Cijela biljka se odlikuje visokom i naočitim skladnim profilom i izgledom.
Cvijet: Izrazito lijep, uobličen kao zvonolika trubica sa široko razgranatim laticama. Cijeli cvijet je veličine od 3 do 4 cm, izrazito žute, oker-žute do žuto-narančaste boje. Samo neki varijeteti kao rebutia kranziana cvate bijelim cvjetovima.
Vrijeme cvatnje: Od kasne zime (veljača) do sredine ljeta (srpanj). Kod nas najizrazitije i najobilnije cvate u lipnju.
Plod: Oblik ploda je šljiva smeđe-crvenkaste boje.
Uzgoj: Ovaj kaktus u svojoj postojbini raste u planinskim područjima, ima kao isvi kaktusi u takvim uvjetima vrlo osjetljivo korijenje, koje upija i najmanje količine vlage a samim time je i vrlo osjetljiv na prekomjerne doze zalijevanja.
Rebutia voli vrlo propusna, gruba mineralna tla, kao i posvemašnju sušu u zimskim uvjetima, tako da ju uopće ne treba zalijevati zimi kada je to razdoblje kada je jako osjetljiva na bilo kakvu pojavu vlage uslučaju koje joj korijenje sagnjije…..
Zato u pripremi supstrata treba prevladavati grubi pijesak, promjera oko 2÷4mm, koji se oblaže oko korijena vrata da se postigne dobra drenaža i odvodnja vode a to se postiže sa vrlo grubim pijeskom ili šljunkom i omogućava brza odvodnja vode. U prostoriji zimovnika treba biti određena  cirkulaciju zraka, nikako ustajali ambijent, upravo da se
izbjegnu problemi sa gubitkom korijenske mase….
Temperatura u zimovniku: Rebutia treba biti na hladnom mjestu tijekom zimskog  „odmora“, najpoželjnije temperature su od 0,0 do -10 ° C.
To je jako važno za ovaj kaktus da se održi u dobroj kondiciji i bude zdrav.
Ako se poremete opisani uvjeti zimovanja, u sezoni cvatnje obično se ne razviju ni pupoljci, a o pojavi cvijeta nema ni govora…..
Ako je kaktus razmnožavan cijeljenjem onda podnosi temperature do -5°C ali strogo bez zalijevanja zimi.
Temperatura u sezoni cvatnje: Rebutia treba puno izlaganja direktnom suncu, s time da u najvrelijim ljetnim danima bude u polusjeni okolnog višeg raslinja……
Razmnožavanje: Sjemenom, reznicama (dijeljenjem) i cijepljenjem

Ja imam dva varijeteta:

2.)    Rebutia krainziana, ima bijeli cvijet

Moja metoda  uzgoja  je:

Razmnožavanje: Isključivo odvajanjem pojedinih tijela kaktusića od matične biljke
Zakorjenjivanje: Isključivo u čistom pijesku od kamena-pješčenjaka kojih kod mene ima
                            dovoljano, (lužnata struktura)
Posuda za zakorjenjivanje: Plitka PVC posuda za aranžiranje suhog cvijeća na spužvi
                                            (ikebana)
Zalijevanje kod zakorjenjivanja: Svaka 3 do 4 dana umjereno
Presađivanje u zasebne teglice: Nakon 1 do 2 godine
Materijal teglica: Idealno u glinene posudice, može i u PVC izvedbu
Supstrat kod pojedinačne sadnje:
Čisti pijesak od kamena-pješčenjak, 1/3 volumena  
Humusni supstrat za cvjetnice – 1/3 volumena
Zemlja iz vrta („komunala“) -1/3 volumena  
Na dno teglice mećem oblutke od kamena, raspoređene oko rupa za istjecanje vode tako da ih zemlja nikada ne začepi……
Zalijevanje u sezoni cvatnje: Svaka 4 do 7 dana jako, isključivo u podmetač- 
                                                posudu, nikako direktno u korijen
Zalijevanje u zimovniku:  **  (apsolutno ništa od 11.mjeseca do 4 mjeseca)
Zimovnik:  Hodnik sa dosta indirektnog danjeg svijetla, potpuno hladan kroz dan, navečer se lagano grije ili „zimski vrt“ sa puno danjeg svijetla i jako hladan danju i noću…..

Nadam se da sam vam bar malo približio jednog od mojih kaktusa-ljubimaca, a vaše sugestije i prijedlozi uvijek su dobrodošli i rado viđeni u nastavku našeg dijaloga u uzgoju i njezi naših „bodljića“-ljubimaca……..

Evo galerije slika:

REBUTIA ARENACEA

REBUTIA KRAINZIANA

Pozdrav………….schumy  

http://www.cvijet.info/slike_cvijeca/kaktusi/rebutia_heliosa/76670.aspx" rel="nofollow">

Među zadnjim mojim kupljenim kaktusima je  Rebutia heliosa.  Čitam da je dosta komplicirana i teška  za  uzgoj. Nedavno kod Bešlića sam vidio samo cijepljene primjerke ! ?   Kakva su vaša iskustva sa Rebutia heliosa ?

Meni je heliosa prava ljepotica, na slikama a vjerujte i u živo. A tako malo, skoro ništa nismo o njoj pisali.  

Miss M. napisao: Pinus mislim da si nekaj pobrkal ovo je neka sulcorebutia

Misliš na predzadnju sliku. Navodnu R. h. condorensis od Lovrekovića.  Pobrkal sam da. Vidim sad da je to

 isto od Lovrekovića. Odmah idem pisati oznake.  

Rebutia heliosa condorensis od Lovrekovića. 

. 

A Rebutie ne vole kalcij. U prirodi rebutie rastu isključivo na magmatskim stijenama. Vidim da si za ukrasne kamenčiće izabrala drobljeni mramor. To na dugi rok nije dobro za rebucije. Prilikom svakog zalijevanja tvoje rebutie dobiju dozu kalcija. A to nije dobro. Rebutie su acidofilni kaktusi.

 Rebutie zalijevamo "kiselo".  Optimalno je zalijevanje  kišninicom.

Za obilno cvjetanje jako bitan je i pravilan tretman preko zime. Znači niti kapi vode. Na hladno i svijetlo mjesto sa rebutiom preko zime. Svoje sam ove godine iznosio na zubato zimsko sunce kada je vrijeme to dozvoljavalo.