Bigmammin dnevnik

Počelo je slaganje puzzli

Ha,ha,ha...... to trčkaranje po vrtu u spavaćici me podsjeća na mene kad MM odluči kositi rano ujutro dok još sunce ne prži. Čim se kosilica upali izjurim u spavaćici jer inače "padaju žrtve", taj pokosi sve što nije ograđeno ili što mu prstom ne pokažem .

Dok ja pišem ti već stavila druge slike.....

A stvarno si dosadna, Ivna. Baš sam ih ja mjerila da znam kolko su debele! Meni je bilo bitno da su lijepe, a za debljinu baš me briga! Aje dobro, debele su valjda 10-tak centimetara, bar bi ja to odokativno tako ocijenila. Stavljaju se na pijesak, nabijaju onim gumenim čekićem, a fuge su samo od pijeska. Svokih par dana, pogotovo poslije kiše, posipavamo taj pijesak i mlataramo metlom po njemu kak su nam pokazali.
JESI ZADOVOLJNA?

Odlično! Volim raznorazne radove i novitete u našim dvorištima!

Anaida, i ja volim novitete, radove baš i ne. Jer poslije radova slijedi, zna se, čišćenje i raspremanje đumbusa.
Sarić, pričica ima nastavak, i to onaj ružni dio koji ti već znaš. Nisam stigla više danas pričat, tj. pisat, probat ću kasnije navečer ili sutra.

Ajd da nastavim.
Radovi gotovi, sve sam pospremila, počistila, planiram koje zelenje ću gdje posadit.
I došla jedna subota. Valjda najgora u mom životu.
Negdje kraj mog forumskog kutka, gdje sam posadila sve ono kaj ste mi vi od srca dali, slali, pelcali, počela voda izvirat. Zvali vodoinstalatera, treba malo tu otkopat da se vidi gdje je cijev pukla. Pitam točno gdje, čovjek mi pokaže i krenem ja vadit cvijeće. Jel to u redu, kaže čovjek da je. Može on to sve sam, slobodno mi nek odemo. Dobro. Otišli svekrvi na ručaka susjed ostao s majstorom, jer on se kao kuži u te stvari pa će nadgledat. Nakon nekih dva sata vratili se,a ono... Cijeli komad iza bunara raskopan, sve cijevi povađene, a cvijeća NEMA! Stanem ispred te hrpe zemlje i ne razumijem. Gdje je cvijeće? Zovem susjeda. Kaže on: čovjek nije mogao nać gdje je puklo pa je rekao da mora sve do bunara raskopat. Kažem ja: dobro, al GDJE JE CVIJEĆE? "Je, pa kaj ga niste povadili?" Ma jesam, ono što mi je majstor rekao da povadim, al drugo ne. Nazovemo majstora (koji je u međuvremenu otišao doma na ručak i sam rekao susjedu da će doć u ponedjeljak!?!) i pitam ga gdje mi je cvijeće. Je, on nije imao vremena to vadit pa je samo kopao i kopao, a cvijeće mi je valjda negdje ispod te hrpetine zemlje. Halooooo, pa kaj me niste mogli nazvat da dođem i to si povadim? Pa treba mi pet minuta od svekrve do doma! "Je, nisam htel smetat dok ručate!" I još se frajar naljutio! I kaže: pa to je samo cvijeće, bu naraslo! Ma nabijem te!!! Još u šoku, poklopim slušalicu i pogledam tu hrpu. I krene suza. Pa druga, pa treća, dok nisam počela histerično plakat.
MM me odveo u kuću, smirivao me satima, dok sam ja jecala i jecala. Onda je MM, moja ljenčina, onaj kojem se sve živo gadi, golim rukama satima u nedjelju kopao po tom blatu, vadeći travku po travku, pokušavajući spasit najviše što može. Kad sam to vidjela, normalno da sam se opet rascvilila, Kad sam malo došla k sebi, i kad je MM povadio ono što je bilo imalo cijelo i imalo i mrvicu korijena, otišla sam dolje vidjet kolika je uopće šteta.
Glicinija- fali komad grane uz korijen, koji je gospodin elegantno lopatom zakačio.
Clematisi-također korjenje precvikano na pola, al oni se zasad dobro drže čak su i pustili dva cvjetića, pa se nadam da će se oporavit.
I to je sve. Gogina heuchera raspolovljena, Jagodini irisi isto, 2 Lantanine lantane kojima sam se toliko veselila kad su procvale satrane sa zemljom, još 5-6 Lantaninih biljčica polomljeno, uključujući i ostiće, kat.reini šćiri i alisumi doslovno pokopani, Shashin plox isto s njima,i još ne znam koliko toga.
Došao gospodin majstor u ponedjeljak. Kažem mu da ga sram bilo, jel uopće svjestan kaj je napravio, jel zna on kolika je tu vrijednost bila? I kaže on meni: "A kaj sad, to je ionak sam drač, al ak baš tolko košta recite kolko sam vam dužan, pa da završimo s tim."
I sad vi meni recite, kak da ja čovjeku objasnim kolika je to vrijednost, kad za sve to što je on uništio ja nisam jednu kunu potrošila, a toliko mi vrijedi? Kako da mu objasnim cijenu ljubavi, truda, prijateljstva? Nikako, jel tak? Nisam se niti trudila, okrenula sam se, rekla mu nek završi i otišla.
Sad sam se malo smirila, al svaki put kad prođem kraj tog dijela, ne znam jel bi vrištala ili plakala.

da taj dio mi je poznat, katastrofa...ali ne brini, ja već pripremam nove biljkice za tebe, a vjerujem da i druge cure budu isto to napravile.

Ljudi dragi, ne znam što da vam kažem. Mislim da i sami znate kako se osjećam i kolko mi je taj "drač" značio. Proći će me, samo trba vremena.