Savjeti i upozorenja gljivarima - krpelji

Krpelji.imam recept za i protiv.

Od kako puno boravimo u prirodi, a s obzirom da je sve više zaraženih krpelja, odlučili smo se cijepiti, te to i učinili. Cjepivo se uzima tako da se poslije prve injekcije, nakon mjesec dana dobije druga, a nakon godinu dana treća.
Nakon tri godine potrebno je docjepljivanje.

Koliko se sjećam, svaka injekcija je koštala oko 200 kn.

Što se tiče cjepiva, evo teksta o istom. Mislim da se borelioza (ako se dobije) liječi antibioticima, a meningoencefalitis se sprečava cijepljenjem.
---------------------------
Bolesti koje prenose krpelji

Malo je među nama onih koji će sa simpatijom pogledati krpelja koji se, priljubljen uz kožu, hrani našom krvi. Razlog tome nije količina krvi koju krpelj konzumira, jer je taj gubitak za nas neznatan, već činjenica da nam krpelji mogu prenijeti uzročnike nekih bolesti.

U Hrvatskoj krpelji prenose dvije bolesti: Lyme boreliozu i virusni krpeljni meningoencefalitis.

   1. Lyme borelioza je bakterijska bolest koja se manifestira pojavom kožnog crvenila koje se koncentrično širi na mjestu uboda. Rubovi crvenila obično postaju izraženiji, a sredina blijedi. Uz ovu kožnu manifestaciju može se javiti i povišena temperatura te osjećaj slabosti i malaksalosti. Bolest se uspješno liječi antibioticima i prolazi bez posljedica. Ukoliko se zanemari i antibioticima ne tretira crvenilo kože, borelioza se može zakomplicirati uzrokujući meningitis, paralizu određenih mišića, artritis i dr. Međutim, ukoliko se liječi, bolest prolazi bez posljedica. Borelioza je prisutna u svim dijelovima Hrvatske, izuzevši krajnji jug Dalmacije.

   2. Virusni krpeljni meningoencefalitis (KME). Iz samog naziva bolesti jasno je da se radi o virusnoj upali mozga i ovojnica koje obavijaju mozak. S obzirom da je središnji živčani sustav zajedno s endokrinim sustavom glavni regulator svih funkcija u našem tijelu, njegovo oštećenje ili nefunkcioniranje svakako je nepoželjno, opasno, a potencijalno i fatalno. Za ovu bolest ne postoji specifični lijek.

Rasprostranjenost virusa u prirodi
KME je endemska bolest što znači da je prisutnost virusa u krpeljima ograničena na određena geografska područja. U svijetu je to dio središnje i južne Europe, jug Skandinavije, Rusija i Japan. To ne znači da u drugim zemljama nema krpelja ili da oni tamo ne uzrokuju neke bolesti. Svako geografsko područje ima svoje specifične bolesti koje prenose krpelji (ukupno je tridesetak takvih bolesti), pa je dobro raspitati se o bolestima koje krpelji prenose u zemljama u koje putujete, a planirate boraviti u prirodi.

U Hrvatskoj je virus KME-a široko rasprostranjen u području sjeverozapadne Hrvatske, a ima ga i u Osječko – Baranjskoj te Vukovarsko – Srijemskoj županiji.  U Hrvatskoj je prvi pacijent s ovom bolešću dijagnosticiran u Križevcima 1952. godine.

Nije svaki krpelj s kojim dođemo u kontakt zaražen. Starija istraživanja pokazala su da su u Hrvatskoj zaražena 3 krpelja na njih tisuću. U nekim drugim područjima procjenjuje se da je zaraženo 1 – 2% krpelja. Možda je za orjentaciju o prisutnosti bolesti bolji podatak da u Europi godišnje oboli oko 3 000 osoba, u Rusiji 11 000, a u Hrvatkoj prosječno 50 osoba.

Simptomi
Neće svi koji dođu u kontakt sa zaraženim krpeljom oboljeti. Čak 2/3 ljudi neće imati nikakve simptome. Međutim 30% manje sretnih pokazat će znakove bolesti. Prvi simptomi javljaju se 7 – 14 dana nakon uboda krpelja (maksimalno nakon 30 dana). Bolest obično počinje simptomima koji nalikuju na gripu kao što su povišena temperatura, malaksalost, bolovi u mišićima. Kod djece se može javiti proljev i povraćanje. Ti simptomi traju nekoliko dana nakon čega slijedi zatišje bez simptoma, u trajanju od otprilike tjedan dana. U drugoj fazi bolesti, koja traje od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, javljaju se znaci upale središnjeg živčanog sustava.

Simptomi su sljedeći:
    *  jake glavobolje;
    * visoka temperatura;
    * bol pri savijanju vrata;
    * osjetljivost na svjetlo (fotofobija);
    * poremećaj svijesti u smislu pretjerane pospanosti i kome ili povećane iritabilnosti i delirija;
    * mučnina;
    * povraćanje;
    * djelomična ili potpuna oduzetost pojedinih djelova tijela;
    * poremećaj vida, sluha, govora, disanja i dr.

Neće  svi oboljeli imati sve simptome već će se javiti neki od njih, ovisno o tome koji je dio mozga zahvaćen upalom.

Posljedice
Nažalost ova bolest kod 2/3 osoba uzrokuje privremene posljedice različite duljine trajanja kao što su jake glavobolje, poremećaj koncentracije, poremećaj memorije, djelomična ili potpuna oduzetost nekih dijelova tijela, poremećaj vida i dr. Kod 10 – 20% osoba neke od navedenih posljedica ostat će trajno prisutne. Smrtnost je 1 – 2%.

Prevencija
S obzirom da je KME teška i potencijalno fatalna bolest važno je provoditi opće i specifične preventive mjere.

Opća prevencija dostupna je svima i važno ju je provoditi zbog toga što krpelji osim KME-a prenose i boreliozu koja se ne može sprecifično prevenirati.

Opće preventivne mjere
Pri odlasku u prirodu savjetuje se nošenje svjetle odjeće radi lakšeg uočavanja krpelja, izbjegavanje „mucastih“ materijala  te nošenje dugih nogavica, rukava i zatvorene obuće. Što je manje direktno izložene kože, krpelju će trebati više vremena za pronalaženje pogodnog mjesta za bušenje kože.

Ukoliko se upotrebljavaju repelenti, (sredstva protiv uboda komaraca i krpelja), treba voditi računa da su to potencijalno toksične tvari pa se treba strogo pridržavati uputa istaknutih na deklaraciji proizvoda. Takvi preparati ne bi se trebali primjenjivati kod djece mlađe od 2 mjeseca. Neki smatraju da takva sredstva ne bi trebalo primjenjivati niti na mlađima od 2 godine. Mazati treba samo dijelove kože koji nisu prekriveni odjećom. Djeci ne bi trebalo mazati lice i ruke s obzirom da s rukama često diraju usta i oči, a sredstvo je potencijalno toksično. Ako je sredstvo u spreju, nanošenje bi trebalo obaviti na otvorenome i dalje od hrane. Repelenti su djelotvorni nekoliko sati pa se sredstvo treba nanjeti više puta ukoliko se radi o cijelodnevnom ili višednevnom boravku u prirodi. Nakon povratka trebalo bi oprati tretirane dijelove kože. Repelenti ne štite od uzročnika bolesti koje krpelji mogu prenjeti nego od samog ugriza.

Ukoliko je moguće, trebalo bi izbjegavati kretanje van glavnih šumskih puteva i uz gustiš budući da se krpelji obično tu nalaze. Njima smeta direktna izloženost sunčevu svijetlu pa su najaktivniji prije podne i predvečer i obično se nalaze u području gdje ima grmlja, suhog lišća i hlada.

Nakon povratka iz prirode trebalo bi što prije skinuti nošenu odjeću i staviti ju u pranje kako bi se eliminirali krpelji koji su još na odjeći. Nakon toga slijedi detaljan pregled tijela. Krpelji se često mogu pronaći u vlasištu (pogotovo kod djece), iza uha, na pregibnom djelovima tijela, u području genitalne regije i drugdje. S obzirom da zaražena ženka prenosi zarazu na potomstvo, već i oni najmanji krpelji veličine manje od jednog milimetra mogu biti zaraženi. Uzimajući to u obzir, kao i činjenicu da je njihov ugriz (za razliku od komaraca) neosjetan jer u slini sadrže tvari koje sprečavaju osjet boli i znakove upale, nije čudno što se trećina oboljih uopće ne sjeća ugriza krpelja. Upravo zbog toga, pregled tijela treba biti vrlo detaljan. Trebalo bi pregledati i kućnog ljubimca radi njega samoga, ali i zbog toga što krpelji s njega mogu prijeći na ukućane.

Ukoliko je došlo do ugriza, krpelja bi trebalo što prije ukloniti. Za to je dostatna pinceta s ravnim rubovima. Krpelja treba prihvatiti što bliže koži te ga jednoličnim potezom polako, ili uz okretanje, izvlačiti prema van. Pri tome treba paziti da ne dođe do gniječenja zatka jer se u njemu potencijalno nalaze uzročnici bolesti. Nekada dosta raširena primjena ulja, acetona i sličnih sredstava kojima se premazivao krpelj da bi se ugušio i na taj način lakše odstranio danas se smatraju pogrešnima jer je veća šansa da krpelj zbog prouzročenog stresa upravo tada izbaci svoj infektivni sadržaj u našu krv. Ukoliko tijekom vađenja rilce zaostane u koži, njega se tretira kao strano tijelo u koži, (poput trna), te se vadi kako ne bi došlo do lokalne infekcije. Samo rilce ne sadrži uzročnike bolesti. Oni se nalaze u tijelu krpelja.

S obzirom da opće preventivne mjere nije moguće uvijek dosljedno provoditi i da se krpelj ponekad može uočiti tek nakon što se nahranio i time višestruko povećao svoj volumen, osobama koje često borave u prirodi, bilo profesionalno ili rekreativno, kao i onima koji žive u područjima gdje je virus široko rasprostranjen, savjetuje se cijepljenje.

CIJEPLJENJE

U Hrvatskoj je dostupno posebno cjepivo za djecu od navršene 1. godine života do 11. godine. Svi stariji od 11. godina cijepe se cjepivom za odrasle.

Dva su načina cijepljenja:

Klasična shema podrazumjeva davanje 2 doze u razmaku od mjesec dana i treću nakon godinu dana. Da bi se održala zaštita, potrebno je docjepljivati svake 3 godine jednom dozom cjepiva. Kod ovakvog načina cijepljenja zaštita se postiže 14 dana od druge doze.

Najbrži način postizanja zaštite podrazumijeva davanje 3 doze u tri tjedna;  0. dan, 7. dan i 21. dan. Puna zaštita postiže se 21. dana i to je najbrži put ka postizanju zaštite. Prvo docjeljivanjea napravi se nakon godinu i pol, a nakon toga svake 3 godine.

Oba načina cijepljenja su jednako vrijedna po učinkovitosti i sigurnosti primjene. Razlika je u brzini postizanja zaštite.

Cijepljenje se može provesti u bilo koje doba godine. Bilo bi idealno cijepljenje provesti u zimi i rano proljeće prije početka aktivnosti krpelja. U praksi se cijepljenje najviše provodi u proljeće kad su krpelji već aktivni. U tom slučaju treba biti svjestan da se zaštita ne postiže odmah nego nakon druge doze.

Cjepivo ne sadrži konzervans (nema tiomersala - nema žive). Cjepivo za djecu i neka cjepiva za odrasle ne sadrže niti sastojke ljudskog, odnosno goveđeg porijekla (nema humanog albumina, odnosno poligelina).

Cijepljenje se ne provodi nakon ugriza krpelja jer je cjepivo registrirano za primjenu isključivo prije ugriza krpelja. Ukoliko je došlo do ugriza krpelja, cijepljenje će se provesti mjesec dana od uboda. Nekada su se davala gotova antitijela neposredno nakon uboda no ta je praksa danas napuštena.

Cjepivo protiv KME-a spada u mrtva cjepiva. To znači da je virus koji se u njemu nalazi mrtav i da se ne može razmnožavati. Prisutnost virusa potiče stvaranje zaštite i ne može kao posljedicu komplikacija prouzročiti meningitis, encefalitis, odnosno blažu formu bolesti protiv koje se cijepi kao što je to ponekad slučaj sa tzv. živim cjepivima.

Cjepivo protiv KME-a je visokoefikasno. Nikada do sada nije registriran izostanak njegove učinkovitosti.

Ukoliko živite u područjima široke rasprostranjenosti virusa KME-a, često boravite u prirodi ili ste skloni ubodima krpelja, trebali biste konzultirati liječnika i razmotriti mogućnost zaštite cijepljenjem. Cijepljenje provode pedijatri, liječnici opće medicine i Zavodi za javno zdravstvo.

Tekst priredila:
mr.sc.dr. Ivana Stojćević

Vidim da je tema zamrla ali vjerojatno samo do pojave novih krpelja. Ja imam veliki problem s krpeljima. Prošlog ljeta su moja dva retrivera pokupili krpelje iako smo im stavili ampulu Frontlajna i desilo se da se gamad toliko razmnožila da su skoro prekrili fasadu na prizemlju i 1.katu. Svaki dan sam ih metlom mela i bacala u septičku i dva puta sam kod veterinara kupovala neki otrov koji je MM špricao po fasadi. To je izgledalo gore nego scene iz "Strave u ulici brijestova".Sad me brine dolazak proljeća jer se u rupicama fasade nalaze crne točke (i to ne baš male)i strah me da su ovi u rupicama preživjeli kemijski rat i da će nas opet napasti. Zna li netko koliko brzo se te prokletinje razmnožavaju i možda neki prirodni recept kako da ih uništim ili barem zaštitm retrivere da mi ih ne nose doma.     

Slažem se sa Šmrckicom. Ako je toliko krpelja onda je to već ozbiljan problem čak i da nisu nečim zaraženi (što je po svoj prilici malo vjerojatno). Nisam stručnjak da bih ti znala dati savjet sa čime da ih uništiš, ali svakako se informiraj tko ti može dati stručan savjet i djeluj što prije - prije nego oni "živnu".

Ja se s tim ne bi igrala,nego bi poslišala Smrčkicu,u tvojem mjestu sigurno postoji neki ured za dezinsekciju,bacanje u septičku jamu ne koristi ništa oni izađu natrag van,ako ispiju prezimiti sibirske zime(Sibir im je domovina),ništa ih neće spriječiti da ti ulaze u kuću.

Mišija groznica

Redovito prati ruke, ne sjediti u šumi

Kao mjere sprečavanja zaraze dr. Borislav Aleraj iz HZJZ-a ističe redovito pranje ruku, izbjegavati boravak u zapuštenim prostorijama, nikako ne piti vodu iz neuređenih izvora, a pogotovo se ne smije sjediti u šumi ili dirati zemlju.


Ostatak članka na

http://danas.net.hr/hrvatska/page/2012/02/25/0063006.html

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=7QAh5YQgrXs

Postoje brojne narodne mudrosti o tome što napraviti kada medvjed iznenada nasrne na vas. Opcija da se ukopate na mjestu i ne mičete pokazala se do sada najispravnijom, a to pokazuje i primjer jedne grupe turista na Aljasci.

Medvjedi su česta noćna mora brojnih izletnika i planinara, a ponekad se ta mora i ostvari te se nesretni pojedinci nađu oči u oči s tom zvijeri. Mnogi se pitaju što u tom trenu napraviti, što učiniti kada medvjed iznenada počne jurišati prema vama?

Pokazalo se da je najbolje rješenje ne raditi ništa. Treba se ukopati na mjestu i mirovati, no ostati na mjestu dok takva zvijer trči prema vama je teško napraviti i zahtjeva puno hrabrosti. Ipak, slučaj skupine turista koji su boravili na Aljasci u Nacionalnom parku Katmai još je jednom potvrdio ispravnost te teorije, koju su ranije potvrdili brojni stručnjaci te razna istraživanja.

Naime, skupina turista promatrala je medvjeda u njegovom prirodnom okruženju sa sigurne udaljenosti, kada je u jednom trenu medvjed počeo juriti prema njima. Preplašena skupina ostala je sjediti, a grizli im se približio toliko da su mu mogli vidjeti ostatke ribe među zubima. Nakon kratkog njuškanja, grizli se vratio lovu na losose.