Feijoa (Lat. Feijoa sellowiana)

Feijoa ( Lat. Feijoa sellowiana O. Berg. ) je grm ili grmoliko stablo porijeklom iz Južne Amerike pa je zbog toga još zovu i  Brazilska guava ili Guava iz Montevidea. U Europi se pojavila 1890. Pripada porodici Myrtaceae, rodu Feijoa. Ime joj je dao njemački botaničar Berger  po španjolskom botaničaru Don Da Silva Feijoa. Ovo je, prije svega, ukrasna grmolika voćka ali nije zanemariva ni hranjiva vrijednost njezinih plodova.

Opis:

To je višegodišnje grmoliko stablo koje može narasti od 2,5 do 4,0 m. Listovi su zimzeleni, eliptičnog oblika, kožasti, sivo-zelene boje s lica a srebroliko-sivi i dlakavi s naličja.

Cvjeta u svibnju i lipnju. Cvijetovi, koji imaju četiri  mesnate latice bijele boje  izvana i crvene iznutra te buket crvenih prašnika u sredini, imaju osobitu ukrasnu vrijednost.

Plodovi su duguljasti, jajoliki, dugi od 4 do 6 cm, zeleno-plakaste boje koji na donjem dijelu imaju ostatak cvijeta. Meso ploda je bijelo, prozirno koje sazrijevanjem postaje žućkasto. Miris i okus ploda je egzotičan i podsjeća na mješavinu ananasa, šumske jagode i guave. U sočnim plodovima može biti i do stotinjak sitnih sjemenki koje se ne osjećaju prilikom jela. Ukoliko je plod prezreo, ima neugodan okus.

Uzgoj:

Feijoi odgovara suptropska klima ali može se uzgajati i u hladnijim područjima jer može izdržati niske temperature od -9°C do -11°C.

Postoje samooplodne i samobesplodne sorte pa je kod ovih zadnjih potrebna intervencija oprašivača što je važno znati prilikom kupnje sadnica.

Iako joj odgovaraju različiti tipovi tla, feijoa preferira dobro drenirana tla bogata organskom masom, neutralne do slabo kisele reakcije. Odgovaraju joj sunčani položaji s puno svijetla ali tolerira i blago sjenoviti položaj.

Razmnožava se sjemenom na proljeće, reznicama u kolovozu, položenicama i cijepljenjem. Razmnožavanje sjemenom je najrašireniji način razmnožavanja kojim se prilično reproduciraju svojstva matične biljke. Zahtijeva dobru pripremu tla prije sadnje kao i navodnjavanje za vrijeme sušnog ljetnog perioda.

Plodovi se beru za vrijeme pune zrelosti a to je, u mediteranskom području, mjesec studeni. Tada su plodovi najukusniji. Prezreli plodovi imaju normalnu boju pokožice ali im pulpa posmeđi i neugodnog su ukusa.

Grm je izuzetno otporan na bolesti i štetnike pa ga nije potrebno tretirati pesticidima. Vrlo rijetko ga može napasti štitasta uš Ceroplastes sinensis koja je čest štetnik agruma kao i crna štitasta uš masline Saissetia oleae koja, osim masline, napada i agrume.

Feijoa ( Lat. Feijoa sellowiana O. Berg. ) je grm ili grmoliko stablo porijeklom iz Južne Amerike pa je zbog toga još zovu i  Brazilska guava ili Guava iz Montevidea. U Europi se pojavila 1890. Pripada porodici Myrtaceae, rodu Feijoa. Ime joj je dao njemački botaničar Berger  po španjolskom botaničaru Don Da Silva Feijoa. Ovo je, prije svega, ukrasna grmolika voćka ali nije zanemariva ni hranjiva vrijednost njezinih plodova.

Opis:

To je višegodišnje grmoliko stablo koje može narasti od 2,5 do 4,0 m. Listovi su zimzeleni, eliptičnog oblika, kožasti, sivo-zelene boje s lica a srebroliko-sivi i dlakavi s naličja.

Cvjeta u svibnju i lipnju. Cvijetovi, koji imaju četiri  mesnate latice bijele boje  izvana i crvene iznutra te buket crvenih prašnika u sredini, imaju osobitu ukrasnu vrijednost.

Plodovi su duguljasti, jajoliki, dugi od 4 do 6 cm, zeleno-plakaste boje koji na donjem dijelu imaju ostatak cvijeta. Meso ploda je bijelo, prozirno koje sazrijevanjem postaje žućkasto. Miris i okus ploda je egzotičan i podsjeća na mješavinu ananasa, šumske jagode i guave. U sočnim plodovima može biti i do stotinjak sitnih sjemenki koje se ne osjećaju prilikom jela. Ukoliko je plod prezreo, ima neugodan okus.

Uzgoj:

Feijoi odgovara suptropska klima ali može se uzgajati i u hladnijim područjima jer može izdržati niske temperature od -9°C do -11°C.

Postoje samooplodne i samobesplodne sorte pa je kod ovih zadnjih potrebna intervencija oprašivača što je važno znati prilikom kupnje sadnica.

Iako joj odgovaraju različiti tipovi tla, feijoa preferira dobro drenirana tla bogata organskom masom, neutralne do slabo kisele reakcije. Odgovaraju joj sunčani položaji s puno svijetla ali tolerira i blago sjenoviti položaj.

Razmnožava se sjemenom na proljeće, reznicama u kolovozu, položenicama i cijepljenjem. Razmnožavanje sjemenom je najrašireniji način razmnožavanja kojim se prilično reproduciraju svojstva matične biljke. Zahtijeva dobru pripremu tla prije sadnje kao i navodnjavanje za vrijeme sušnog ljetnog perioda.

Plodovi se beru za vrijeme pune zrelosti a to je, u mediteranskom području, mjesec studeni. Tada su plodovi najukusniji. Prezreli plodovi imaju normalnu boju pokožice ali im pulpa posmeđi i neugodnog su ukusa.

Grm je izuzetno otporan na bolesti i štetnike pa ga nije potrebno tretirati pesticidima. Vrlo rijetko ga može napasti štitasta uš Ceroplastes sinensis koja je čest štetnik agruma kao i crna štitasta uš masline Saissetia oleae koja, osim masline, napada i agrume.

Muhlenbergija, jel to iz vlasitog vrta? Izgleda jako zdravo, a i plodovi su lijepi, znači da joj odgovara klima.