Bljušt - lat. Tamus communis

A toliko se priča o otrovu ali od kada znam za sebe mi smo to u proljeće brali i jeli nikad nikome nije dilo ništa,kuhan je malo gorak a  sirovih sam se najela neznam i ja koliko nikad ništa,govorim o cijetu-kukama.Na žalost o ljekovitosti korijena ništa neznam.

Mikica napisao: Mi beremo i bljušt i kuke i sve to potamanimo sa jajima.

Najviše volim pripremiti na salatu sa jajima, ali ipak sa malo više šparoga.
Mljaaacccc, još malo pa ćemo u berbu.

Inače, kad kuham šparoge popijem pola dl vode u kojoj su se kuhale. Pok. nona i
moji su mi rekli da je dobro za bubrege, ali u malim količinama.

Jednom sam brala šparoge i sagnem se po nju, a uz nju uz lišće izvire mala glavica zmijice, mislim da se sunčala mlada riđovkica. Nisam odustala, njoj sam lijepo rekla da se makne (sa malom grančicom) i ubrala šparogu.

Samo pazite na zmije,prije nego pružite ruku za ubrat udarite nekim štapom

aaaa bljušt=kuke onda sam to jela,više volim sirov nego kuhan onda mi je gorak od sirovog niked nisam imala nikakvih posljedice baš ga je uživancija grickat

Tanja tvoj opis je u redu i opisala si bljušt.
Mladi izdanci bljušta su jestivi no neka se javi onaj koji je jeo stari bljušt. Baš me zanimaju iskustva.

Mislim da se ipak radi o istoj biljci.

Ovo je bljušt o kojem govori Mikica



To su izdanci koji se jedu. Izdanci su jako slični divljoj šparogi, ali sama biljka nimalo ne sliči šparogi



Bljušt neki još zovu i kuke, a latinski naziv je tamus communis

Dakle ja ne znam da li govorimo o istoj biljci ali mi biljku koju zovemo bljušt beremo kada i divlje šparoge i pripremamo isto kao i šparoge te se toga dobro najedemo.

Evo ja nešto našla o toj biljci i načinu pravljenja lijeka.
Inače čula sam za to ali nikada zapravo nisam imala priliku se susresti s njim.
Opis: To je trajna biljka povijuša s debelim mesnatim i teškim korijenom (rizom); iz njega raste tanka, 3 - 4 m duga stabljika koja se penje po drveću. Korijen je iz vana sivocrn, na prijesjeku bijel, ljepljiv, neugodnog mirisa i ljutoga, gorkog okusa. Listovi su srcoliki i šiljati, na dugim peteljkama. Iz pazusaca listova izlaze cvatovi sitni, zelenkasto-žućkasti cvjetova. Plod je jajolika, sivocrvena, sjajna boba.

Sadrži: škrob, sluz u kojoj se nalazi oštri i veliki kristalni kalcijeva okusa, te steroidne saponozide.

Bere se: cvijet ljeti, u doba cvatanja, a korijen u jesen.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje: Svijež korijen lijek je protiv reume, išijasa i krstobolja. Bolno se mjesto može njime natrljati, ili se pospe naribanim korijenom i privije na 5 minuta, ili se masira naribanim korijenom koji se moči 12 sati u alkoholu (konjaku). Odma nakon skidanja povoja ili nakon masaže, namaže se to mjesto mašću ili lanenim uljem, a u nuždi i mlijekom, da se ne pojave plikovi i rane. Nakon prve primjene tog lijeka na tom mjestu jako peče i svrbi, ali to nakon 10 min. prestane. Ako je koža prije masaže bila znojna, dakle pore proširene, lijek ulazi dublje u kožu pa jače svrbi i peče. Nastrugan korijen ostranjuje tamne podočnjake i modrice od podlivene krvi ako se na ta mjesta privije triput po 3 do 5 minuta. Bljušt je otrovan! Njegov sok izaziva jako povračanje i proljev. Mnogi su i život izgubili zbog neznanja. U slučaju nezgode treba liječniku reci da je upotrebljen bljušt, kako bi znao dati protuotrov. Zbog toga je bolje uzeti neko drugo neopasno, a možda i bolje sredstvo protiv reume, išijasa i krstobolje.