ZAŠTIĆENO BILJE

OBIČNA KOCKAVICA (Fritillaria meleagris) - odlikuje se iznim ljepotom cvijeta.

Raste u šumama kitnjaka i bukve na vlažnim i povremeno poplavljenom tlu na području posavskih i poravskih poplavnih šuma. No, možemo ju naći i na vlažnim travnjacima i na močvarnim livadama. To je zaljasta višegodišnja biljka s kuglastom lukovicom iz koje izraste stabljika visine do 30 cm. Stabljika je gola i šuplja, uspravna, tamnozelene ili modrikaste boje. Listovi su naizmjenični duž stabljike, dugi 8-13 cm, lancelasti, žljebasti, sivkastozeleni. Ima 4-5 listova. Cvjetovi su veliki, dužine oko 4 cm., trbušasto-zvonolikog oblika, pognuti i bez mirisa. Na stabljiki je većinom jedan cvijet, rijetko dva ili tri cvijeta. Šest listića ocvijeća su purpurnosmeđi i išarani lijepim svijetlim kvadratićima - kockicama. Rijetki su potpuno bijelim ili žućkastim žilicama. Biljka cvate od III-IV mjeseca. Razmnožava se vegetativno - lukovicom i sjemenom. Obična kockavica je OTROVNA biljka naročito za srce i životinje je na paši izbjegavaju. Nije na odmet reći da je baš ova biljka na svjetskoj izložbi biljaka "Japan Flora 2000" proglašena hrvatskim nacionalnim cvijetom, jer crvenkasti cvijet s bjeličastim kvadratićima (kockicama) podsjeća na grb Republike Hrvatske. Ugrožena je zbog meliorativnih zahvata i isušivanja tla na svojim prirodnim nalazištima. (I.M;I.T)

ta kockavica mene podseca na zmijske sare:)

Kockavica raste na brdima poviše Dubrovnika, već sam pisala o tome na temi : kockavica, predivna je, tko zna da li je još ima u onom broju iz 1986-87.g??

LJILJAN ZLATAN (Lillium martagon L.) je zeljasta trajnica. Pripada porodici ljiljana (Liliaceae).  Biljka ima podzemnu lukovicu zlatno- žute  boje, promjera oko 5 cm, sastavljenom od  većeg broja debelih, mesnatih ljuskavih listova. Stabljika je uspravna,okruglasta i gola, no u gornjem dijelu može  biti ponekad kratko dlakava, zelena i često s pjegama zelene boje. Listovi su sjedeći, duguljasto eliptični, rub je cjelovit i kratko dlakav, dužine oko 15 cm. Cvjetovi su smješteni u rijetkim grozdastom cvatu s 3-10 cvjetova. Cvjetni pupovi su viseći i duguljasto jajoliki, ocvijeće je sastavljeno od 6 listića koji su prema dolje u luk savijeni i svijetlo do tamno purpurnim, sjajnim pjegama i točkicama.  Cvjetovi imaju poseban miris koji je jači u večernjim i nočnim satima !

 Uspjeva na polusjenovitim staništima, prema životnom obliku je geofit.

Cvjeta u VI. i VII. mjesecu. Glavni uzrok njegove ugroženosti je  negativni utjecaj na stanište i prekomjerno sabiranje. Ljiljan je prisutan u svim hrvatskim makroregijama(najmanje u kontinentalnom području - nizinama).

Zlatan je indikator tala koja su umjereno bogata dušikom.

BOŽIKOVINA - zelenika - Ilex aquifolium L.
Porodica : Aquifoliaceae

Zimzeleni grm ili nisko drvo sa jakim i razgranatim korijenovim sustavom. Pupovi su kratki i ušiljeni, listovi kožasti, na licu tamnozeleni, sjajni, a na naličju otvoreno zeleni, 5-8-cm dugi, 3-4,5 cm široki, na gornjim granama su manje bodljasti. Cvjetovi su blijedožućkasti i imaju ili zakržljale plodnice ili neplodne prašnike, pa su samo prividno dvospolni, ali su stvarno jednospolni i dvodomni. Cvjetovi stoje u paštitastim cvastima. Cvate V. - VI. mjesec. Plod je koštica veličine graška, sjajna, sadrži 4-5 sjemenki, stoji na 7-8 mm dugoj peteljci. Sazrijeva u XI. i XII mjesecu, ostaje na granama do proljeća. Sjeme je ovalno i s jedne strane bridasto. Sjeme klija tek nakon druge godine po sjetvi.
To je vrsta koja dobro podnosi zasjenu ali i svjetlo. Raste vrlo sporo i može doživjeti starost od više stotina godina. Razmnožava se sjemenom i vegetativno.Vrlo je cijenjena u hortikulturi zbog inteteantnih zimzelenih listova, kompaktnog i pravilnog habitusa, ali i zbog crvenih plodova koji se preko zime zadržavaju na grančicama. Dobro podnosi gradsku klimu. Spada u osjetljivo ugrožene vrste što znači da će uskoro preći u kategoriju ugroženih vrsta ako negativni uvjeti potraju, što se očituje uništavanjem staništa, intenzivnim korištenjem i branjem, odnošenjem iz prirode.
Razmnožava se reznicom u proljeće a sjemenom u jesen ili početkom proljeća. Božikovina je ugrožena prvenstveno zbog nedozvoljenog korištenja u dekorativne svrhe, napose vezano uz božićne i novogodišnje blagdane. Božikovina ima i ljekovita svojstva: tijekom lipnja preporuča se skupljanje mladih listova od kojih se priprema tinktura kao diuretik, kod kroničnog bronhitisa, artritisa i nekih drugih reumatskih oboljenja. U pučkoj medicini dobro služi i kod nekih oboljenja želuca i zaustavljanja krvarenja. VAŽNO JE ZNATI DA SU CRVENE BOBICE OTROVNE !  Drugi nazivi ove biljke: zelenika, česvina, nerijetko se uzgaja u parkovima i vrtovima, ponegdje se upotrebljava za živice, a jalakše ju je razmnožiti reznicama. Međumnogobrojnim vrstama u rasadnicima se uzgajaju i one sa zlatnošarenim i srebrnošarenim listovima. Premda je Zakonom o zaštiti prirode zaštićena, treba istaknuti i da je ugrožena vrsta.

Ivane, prekrasno si nam to prezentirao. Ima tu kod nas lovor, koji je isto zaštićen, a nemilice gasjeku i uništavaju, pa šparoga isto tako. Na Učki endemska biljka učkarski zvončić, no kad bi samo ljudi bili malo drugačiji.

ŽUĆKASTI VIMENJAK

Žućkasti ili zelenkasti vimenjak je trajnica iz porodice kaćunki (Orcidaceae), rasprostranjena u zapadnoj, srednjoj i južnoj Evropi, na Kavkazu i  Kini te Japanu. Ima krutu  i šuplju (bridastu) stabljiku, koja je svjetlozelene boje, snažna i uspravna. Naraste u visinu do 50 cm, iz gomolja u proljeće izbijaju 2-3 (najčešće 2) velika prizemna lista koji su izduženi i široko jajasti, sjajni. Naglo se sužavaju u gotovo neuočljivu peteljku. Kasnije na stabljici s cvatom izrastu još 2 do 3 mala kopljasta i šiljasta potporna listića. Cvat je rahli i valjkast klas s mnoštvo velikiih žućkastobijelih do zelenkastobijelih cvjetova koji mirišu na vosak ili su bez mirisa. Cvate tijekom svibnja do lipnja. 

Ovo je zoofilna vrsta s mnogo sićušnih sjemenki koje klijaju onda kada u njima nastane endotrofna mikoriza( pojava da hife gljiva prodru u stanice korijenčića gdje se hrane ugljikohidratima). Gomolji su jestivi ! Slična vrsta je BIJELI vimenjak ( P. bifolia), koja ima uže prizemne listove, nešto manje je snažan, s manje cvjetova bijele boje i ugodna mirisa i također jestivim gomoljem.

Žućkasti vimenjak raste pojedinačno u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama. Naći ćemo ga i na planinskim livadama, pretežno na bazičnom tlu, u okolici Zagreba i Križevaca, Požege (Papuk).. uz to je dekorativna i otrovna vrsta (osim gomolja).,a Zakonom je zaštićenaod 1972 . godine na svim svojim prirodnim staništima. Brojnost se smanjuje uslijed branja cvjetova, skupljanja gomolja i stanišnih promjena.

M.I.

Postoje i stabla koja su zakonom zaštićena, evo jednog



Ovo je maslina iz Kaštel Š tafilića, a riječ je o drvetu koje je, uz sekvoju u Sjevernoj Americi staru više od 3000 godina, jedno od najstarijih stabala u svijetu.
Ova maslina je iznimno lijepog oblika, a i vitalna je: od njezinih plodova svake se godine priređuje više desetaka litara vrlo kvalitetnog ulja, o kojem tamošnji stanovnici kažu da je sveto, a daruje se crkvama na području Kaštelanske rivijere, te se koristi i za pomazanje.
 Zaklon od sunčevih zraka pruža krošnja promjera 15 metara, a opseg debla na visini od 1,30 metara je 6,14 metara. Ova gotovo vršnjakinja Dioklecijanova grada uvedena je 25. travnja 1990. godine u registar zaštićenih spomenika prirode Hrvatske.
Postoje i stare (mada lokalne) zakonske odredbe kojima se osiguravala budućnost, ali koje su dosta doprinijele ekološkoj osviještenosti.
Evo jedan krasan primjer kako se to nekada radilo na Korčuli. Postojalo je pravilo, lokalni zakon, nitko nije mogao dobiti dozvolu za ženidbu dok nije posadio 60 maslina!
Korisni stari običaji se polako zaboravljaju, nažalost. Ali kad već spomenuh maslinu, jeste li znali da to dragocjeno drvo simbolizira mir, plodnost, zdravlje, snagu, strpljivost i ustrajnost?
Ovo drvo života raste na škrtom tlu a hrani se suncem.

članak o orhideji bez klorofila

orhideja bez klorofila

BRAVO IVANE!