Aeonium

Snimljeno na Lastovu,gotovo svaka kuca ima ovaj cvijet!Ako moze,molio bi i latinsko ime!

aurelia napisao: Svaki je lijep i poseban na svoj način... Da li su zahtjevni za uzgoj? A zimi u grijanom prostoru?

Aurelija nisu uopće zahtjevni, ljeti za velikih vrućina prestaju s rastom,odnosno idu u stanje neke hibernacije ali ih ne treba prestat zalijevat kao i sve ostale sukulente, zimi je isto u hladniju prostoriju sa dosta svijetlosti, zalijevat jednom mjesečno, u Dalmaciji mogu opstati vani jer trpe i lagane minuse ako su suhi, moji su lani u zimu bili samo dvadesetak dana u kući , kako je zima bila iznimno blaga (dalmacija) bolje im je bilo u natkrivenom vani nego u kući, znači njega kao i kod svakog sukulenta, malo vode obilje svijetlosti odnosno sunca ljeti, dapače tamnijim vrstama cjelodnevno sunce ne škodi mada ja izbjegavam srpanj i kolovoz podnevno sunce, nadam se da sam malo pomogla

lani sam kupila aeonium
dosta je narastao, ali ide samo u visinu - stabljika i na njenom vrhu je "cvijet"

zanima me - kad bi odrezala dio na kojem se nalazi"cvijet" bi li se ožilio i bi li iz ostatka stabljike "probili" novi "cvjetovi"

niho hvala na savjetu 

ovih dana ću to napraviti

ma glavno da je od srca 

a i puno mojih su bili picmoljki (kao pelceri) pa su narasli veeeliki

čak mi je veći gušt uzgajati ih dok su još bebice i veseliti se svakom milimetru u širinu i visinu - onda kad znam da je sve "mojom zaslugom", još sam ponosnija na svoje bebe

Evo da obnovim malo temu. Godinu dana nitko nije ništa napisao o tom lijepom sukulentu. Jednostavan je za održavanje a dekorativan sa i bez cvijeta.
Početkom Svibnja teglu iznesem van. Postepeno ga privikavam na sunce. Prije nego temperature padnu ispod nule ga vratim u kuću na svijetle prozorske police, smanjim zaljevanje i to je to.

Montokucov aonium sa Lastova je zbilja prekrasan primjerak. Šteta što ga mi kontinentalci ne možemo uzgajati na otvorenom. Ali svejedno lijep je i u tegli i jednostavan za uzgoj, probajte....

Slažem se sa time što si napisala Semira. Što je stariji to je ljepši. Ovaj moj Aeonium haworthii naraste 50 – 60 u visinu i isto toliko u širinu. Ako ću biti u prilici slikati ču biljku sa koje je uzet pelcer. Zbilja prekrasan primjerak. Gospođa koja mi je poklonila aeonium ima veliku zbirku sukulenta. Meni je upravo aeonium bio naj... ( kompaktna zbita krošnja puna lišća u obliku cvijetova). Iskreno do tada nisam niti čuo za aeonium.
Sa supstratom ne bi smjela imati problema ako koristiš obični supstrat za kaktuse i sukulente.

Pinus, od svih silnih kaktusa i sukulenti koje imam, jedino sam za njega bila zabrinuta hoće li preživjeti. Zaista ne znam do čega je. Supstrat je isti kao što koristim i za ostale sukulente - mješavina svega i svačeg, tj. baštenske zemlje, kupovne zemlje, riječnog pijeska, komadića cigle.

Semira sigurno će biti sve u redu.

Čini mi se da je puno ime Otok-ovog ljepotana Aeonium haworthii variegata. Što si tako daleko Otok. Skočio bi do tebe po mali pelcer. Toliko su mi lijepi da ču sigurno povećati zbirku a nigdje ne vidim da ih prodaju.

Konteso ako nije tajna gdje si ga kupila ?

Pinus, hvala na podršci.
Nina, vjerovatno je nekakav hibrid iz Holandije. Kupljen je u obi-ju.
Trenutno je na prozoru, u kući, izolovan od ostalih sukulenti. Naziru se novi mladi i zeleni listići. Kakva će dalja promjena u boji biti, ne znam.

Sa ovog aeoniuma je uzet pelcer iz kojeg je izrastao moj aeonium. Razmnožavanje je navodno vrlo jednostavno. Otkinete rozetu sa malom stabljikom i za piknete ju u zemlju. Vlasnica ga tako razmnožava i tvrdi da se svi prime.