Za sve je "kriv" ukrasni slak

Zatim sam dodala tačke i pol šljunka (koji su moji dečki rano proljetos skupljali po cesti) pomiješanog s malo zemlje. Postavila sam panjeve i nešto kamenja ispred puzave dunjarice kako bih joj bar malo onemogućila širenje na stranu vrta. Naime, njezin je zadatak proći kroz ogradu i prekriti vanjski ružni zid.

Tu sam posadila tri biljke Penstemon strictus i malecku varijegiranu juku koja me jako razveselila kad je niknula. Koliko čitam, te biljke traže slične uvjete za rast - puno sunca, jako propustan supstrat i redovno zalijevanje, ali dobro podnose sušu. Sada se više neću bojati da će mi juka strunuti. Ostavila sam lavandu i niski ljubičasti penstemon s lijeve strane, a izop s desne strane. Dnevni ljiljan će naknadno biti deložiran. Kad se sve razraste, bit će to plavo-lila-ljubišasto-žuta kombinacija. Na kraju sam sve malčirala ukrasnim šljunkom i dodala tri kamena kao ukras.

Baš sam zadovoljna! Sad još samo treba čekati da juka raširi svoje listove, a penstemon procvjeta.

Stokesia laevis za sada ima samo tri cvijeta. Nadam se da će ih biti još.

Kamenjare preplavljuje Delosperma.

Crocosmia je iz godine u godinu sve ljepša.

Ja sam već bolesna od svih ovih natezanja!  Najnovija je vijest da se vrt ipak neće dirati jer će tunel biti na mjestu gdje nema vrta. Dakle, uzalud smo dijelili biljke i pola vrta zapustili, vadili cigle i pijesak i premještali ih u drugi dio vrta. Silan smo posao napravili i izgubili gomilu dragocjenog vremena.  Više ni u što ne vjerujem. 

Ovako izgleda zapušteni dio vrta.

Vidi se gdje je bila plastična folija - tu nema korova, samo nešto malo petoprste, no lako ću je maknuti. 

Iako ne vjerujem novostima o kopanju na drugom mjestu, ipak sam počela čupati korov.

Dakle, lijep nas sada posao čeka! A moglo je sve biti u cvatu.

No, za sve vas koji se niste razbježali po jadranskim plažama, a navratite na ovu temu, evo nekoliko ljepših prizora.

Lopoči su ove godine nešto sitniji nego prije, vjerojatno su im premale posude (nisam ih presađivala), a trebala sam ih i bolje prihraniti. 

Stachys macrantha "Grandiflora" - sijano prošle godine, sada prvi put cvjeta. Preselila sam je pokraj jezerca kad je već počela cvjetati. Nije ni trepnula.

Moji mraveki nisu prošle jeseni izvadili sve lukovice gladiola. Ove godine ih nismo ni sadili, no dvije su prezimile i jedna već cvate.

Neke smo liatrise, čini se, prekopali, no nešto je ipak ostalo.

Prošle godine posadila sam malecki japanski javor. Čini se da mu se sviđa mjesto u polusjeni pokraj ružmarina. Tu je i ocvali runolist. Netko bi rekao: "Nespojivo!" No, sve tri biljke lijepo napreduju.

Još jednom krokosmia - malo širi plan. Iznad nje se lijepo može vidjeti kolike su krasula i opuncia.

U pozadini na gornjoj slici možete na "gljivi" vidjeti u tegli biljku račić (ukrasni hmelj, Beloperone guttata), poklon Retriver Sare. Ove godine prekrasno napreduje! Evo je u krupnom planu.

Muhlenbergiine čuvarkuće su mi preslatke. Zanimljivo mi je kako su oblikovale listiće u tornjiće da uhvate što više sunca.

Hortenzije na povišenoj gredici. Preblizu sam ih posadila, morat ću ih najesen razmjestiti.

Echinacea i Rudbeckia hirta na središnjoj gredici.

I na kraju - bijeli ljiljani. Miriši od njih cijeli vrt!

A tebi, Milice, još jedna kao redovnom gostu! 

  Točno tako! Hvala ti na razumijevanju.

Alsobia se i uzgaja kao afrička ljubičica, osim što se zakorjenjuje rozeticama, a ne listovima. No, sad si mi dala ideju - probat ću zakorijeniti listiće.