Šmrckov dnevnik radova

Katicina aster, jedna koju ću zadržati. Druge vrste i popljesnave.

Evo Hoja da vidiš do kud su mi nasuli kamenje i još nije konačna visina. Zatrpat će me ovi sa pruge

Ali vidiš letve, oni rade ja guram. Svi sa prug zbunjeni. Na kraju su mi rekli da ne radim to sa letvama da će biti dobri i neće mi zatrpati ogradu

Da veliki su radovi, zlo mi je i odpokušavanja da izgradim vlastiti dom.
Da mi uvedu struju smo čekali skoro 11 mjeseci, na ugovoru je stajalo 45 dana i nije uvedena kao u ugovoru nego preko ceste pa vuci kablove.
Vodu čekamo mjesec dana,imaju fore još 15 dana po ugovoru,ljubazno nas veslaju po mozgu.
I vidite ako vas nema doma što bude. Zar netko ima pravo uništavati imovinu a da ne razgovara sa vlasnikom.






Imali su blokove kojima su mogli zaštiti a niu, pa dok kad ćemo biti država ovaca i magaraca.

Ovakav cirkus da se ne izrazim drugačije samo je kod nas moguč. 

Na žalost i u cirkusu ima discipline, ali ovo je pakao.

Za uvođenje vode smo komunicirali sa 4 čovjeka, i svaki od njih ima svoje fiks ideje i zahtjeve. Nikako da ih svedemo na jednu ideju, a to je uvest vodu.

Kad  s njima pričaš mede, a od posla ni naznaka i ne znam što petljaju više. Jedan čeka da ga drugi nazove, pa onaj čeka trećeg, pa kiša, pa suši se zemlja, pa treba pijesak, pa ne treba..... pa treba ovo...drugi kaže ne treba to .....čupam se od priča za kosu....

Do sad sam sve ja rješavala,
- lopužu iz nekretnina
- pohepne arhitektice (dvije)
- nepismene iz urbanizma (zbog njh su mi građevinske radove zaustavile željeznice jer ovi iz urbanizma nisu niti znali da trebaju njihovu dozvolu, pa sam morala u rat sa dvije općine i željeznicama nakon što mi se izvođač radova povukao zbog prijetnji sa željeznica)
- pa uvođenje struje, 11 mjeseci natezanja i grča u želucu, i naravno posuđivanja struje po susjedstvu, jer nisam dobila plaćenu struju


E sad nemam više živaca, jedino da miniram vodovod

MM je ostala samo voda, ja ne mogu ni razgovarati sa tim stvorenjima.

Jedino za izvođače radova i nadzornika je ocjena 10+. Hvala Bogu da je to blo ok, obično baš oni najviše zaštekaju.

Valjda će agonija biti završena prije idućeg ljeta.
Ima da se brćkam na sred terena u bazenčiu.


A pruga, shebli su mi 6 metara ograde ( morali smo izidati 6 metara dužine i visine metar betonskog potpornog zida da spriječimo urušavanje kamena i obaranje ograde), a drugih 15 m čekam što ćese desiti jer moraju napraviti odvodnju oborina  negdje. Ali gdje i kako?
Dok susjede nije bilo pokušali su njoj napraiti odvod za buduće jezero u dvorištu, ona je zabranila kad je došla kući i vidjela što rade. A ja moram obilaziti teren redovito i borit se za svoju zemlju.

Problem je što sve mogu napraviti da ne uništavaju tuđu imovinu, ali oni rade sebi lakšim putem i bez dogovora sa vlasnicima.

Svaki put kad idem na teren završim ovako

Znam da raditi moraju i drago mi je da se peroni uređuju.
Ali ipak bi bilo lijepo da se vlasnike obavjesti i kontaktira, a ne da nalazimo štetu i da se prave kao da je to uredu.

Najgore je to što se moralo sve otkopati i izvući sila kamena. A tek kako je bilo betonirati brijeg kamenja koji se odranja na betonirani zid.

Uopće ne znam kako je MM uspio to srediti, jest da je sijevalo iz njega na sve strane koliko je bio bijesan. Dva dana smo radili, MM je morao i izostati s posla da to sanira pije nego se ograda sruši. Radnici su se srećom povukli kad smo krenuli preuređivati njihov nered.

Ali tako je sve suludo oko nas i bez pameti, pa i to.
Mogla bi se knjiga napisati #Kako smo poludili gradeći kuću#

Travku po travku i sjedeć na klupici ili čak puzajuć i ležeći skoro preko gredice sam očistila užas. Na žalost sve se brzo opet zakorovi jer korjenje od korova je najgore očistiti.

Hojaaa vidi se boja krizantema