InoxCimina kućica

Evo i ja sam se " navukla " na vaš vrt.

Nekako mi se zima odužila. Zna da ju nevoljko podnosim pa mi se čini kao da namjerno odugovlači, ali zato na radost mnogih koji je vole. Kad bolje razmislim nije teško voljeti snijeg i vedar ugođaj koji stvara, iako je na žalost ta uživancija nedjeljiva od hladnoće i neugodno-neudobnog osjećaja koji izaziva, radi nužnosti debljeg višeslojnog odijevanja. Zbog svega toga lišio sam se očito velikog čara i zadovoljstva skijanja u kojem, desetak dana godišnje, uživa gotovo pola nacije pa se poslije toga financijski opravlja do ljetnog odmora kada opet dolaze novi takvi napori. Ali to je jedna druga sociološka prića.
Ovih smo dana bili na gruntu gdje se unatoč hladnoći pojavila dobro poznata želja za akcijom. Toliko toga je u planu i čeka na realizaciju. Prisjećam se svega što je napravljenog ranije radi upotpunjavanja rustikalnog ugođaja koji nas je osvojio svojom toplom prisnošću.

Stari kotač koji se, tko zna gdje sve, drndao da bi  završio na Jakuševcu ("buvljak" kraj Zagreba gdje se mogu povoljno kupiti takvi predmeti),  tamo popustio mom uspaljenom pogled i uz prešutni pristanak koji govori … pa dobro tvoj sam, te dospio na zid InoxCimine kućice.  Poslije nekog vremana kao da sam čuo: .. .i to mi je neki, jest da visim visoko, ponižavajući završetak kotrljajuće karijere. Ne znaju kaj sam ja sve u životu videl i sad tak završil kak  kaput na klinčanici.



Kakav već jesam, sažalil sam se na njega i njegovu ponižavajuću viseću sadašnjost i prenamjenil ju u svjetleću budućnost, pa nek vidi i omogući drugima da vide.



I on je doputoval s Jakuševca zajedno sa kotačem. Nisu se družili jer je kotač na njega uvijek gladal s visokog. Kufer sam malo "ušminkal" i isto na zid. Nije se bunil, ili bar ja nisam niš čul. Navikel je da bude negde pod ili na.



U ljetnoj kuhinji mi  je dobar pomoćnik, pridržava mi potrepštine.



Služi za glasniju daljinsku komunikaciju i dozivanje kad su "mobači" ili zagubljeni, ili prazni. (čuje se i do udaljenijih susjeda)



Oni su za suptilniju komunikaciju i decentne objave: "doći na čašicu" ili "doći na doručak, ručak, večeru"





…da znamo s koje strane vjetar puše



… i da znamo koliko je sati. Izradio i poklonio nam prijatelj, branitelj iz Iloka kojeg je životna sudbina donijela u Turopoljski kraj, gdje se priženil i postal domaći, tak da govori jednako dijalektom kao i oni ak ne i bolje.



Jaram je uočen na sajmu među  antikvitetima i kupljen nažalost bez kravice koja bi mi dobro došla radi sira i vrhnja bar do ulaska u EU. Trebalo je dosta truda da se postigne sadašnji izgled, ali isplatilo se. Ima samo jednu manu: za odraz u ogledalu ne snosi odgovornost.



Stil u kojem nastojimo uređivati našu kućicu. Stil za koji prije pet godina ne bi ni pomislio da će me zanimati. Ta prihvatljivost i naklonost kao da je neočekivano izniknula iz tla našeg grunta i osvojila nas.



Detalj "uradi sam" načinom prilagođen je ugođaju i našim potrebama. Mikrovalki nažalost i uz najbolju volju nikako da dam drveni look. Ako netko ima ideju i prijedlog, prihvaćam objeručke.



Ovu fotku sam stavio sa prilično mazohističkim pobudama u iščekivanju proljeća i roštiljanja. Slijedeći put ću "samozatajno" pokazati kako sam gradio pečenjaru (desno na fotki) od temelja do kokota.

I ja sam dugo šetala i gledala i moram reći da mi je žao što nikad nisam bila na nekom buvljaku, a to mi je velika želja. Obožavam stare stvari (pa kupim na krupni otpad ili pored kontejnera, dok me se moji ne odreknu), a kod vas vidim istu ljubav prema starim stvarima. Mene je najviše oduševio stari kofer, nešto slično, malo ljepše izrezbareno, imam jednu drvenu kutiju u kojoj je moja mama držala slike. Ogledalo je super, a sad odraz kako kome... Vrijedne ruke, i dobro oko imate, a na kraju i stila da bi se dobio ovakav sklad. Samo mi na kraju nije jasno zašto je nick name Inox nekako mi ne ide uz ovo viđeno...

Oprostite, mala primjedba, da ne bi bili u zabludi. Naš Inox nije 'gospon koji se ne da godinama' nego gospodin u najboljima stvaralačkim godinama. Umjetnički senzibilitet nije uvijek u korelaciji s godinama. I ja ovdje pronalazim inspiraciju, ali unatoč mojim godina nikad od mene umjetnik, iako volim sve što je lijepo.

Tako je inox, u potpunosti se slažem s tobom.

Kako je ova vaša komoda lijepa!
A moja je tako ružna! (a ista je kao vaša, samo tamne boje)

Htjela sam samo reći da se vaša uklapa u ambijent, a meni moja nikako ne odgovara u mojoj blagovaoni.

Ali kofer, on bi se uklopio, on me oduševio.

.... nemoj me mučiti više,
spasi me bar od kiše,
jer kasno je i pust je grad.

Nakon prethodnih ozbiljno-neozbiljnih tekstova o nastajanju priče o našoj kućici, evo jednog suhoparnog, više-manje tehničkog, o nastajanju našeg vrtnog kamina-pečenjare-roštilja. Tako zovu ovakve tvorevine, a ja bi se odlučio za nepretenciozni naziv roštilj. Pri planiranju uzelo se u obzir nekoliko činjenica koje će uvjetovati veličinu "objekta". Naše društvene navike naginju pretežno manjim komornim sastavima, nego većim simfonijskim orkestrima. Nismo neki tradicionalisti i nostalgičari, a ni ortodoksno zagriženi gurmani pa se zadovoljavamo janjetinom i odojkom pečenim u pećnici. Dakle, janjci i odojki se nebuju pekli vani, te je tako glede veličine odlučeno da će se graditi roštilj a ne pečenjara. Znači hoćemo objekt za roštiljanje, za peke i pečenje kestenja, kukuruza i sl.
Odlazak u penziju uvjetovao je svjesno orijentiranje na adekvatan, manji, jeftiniji i održiviji auto nego prije, a sa time je bila u vezi i moja odluka da će sve za kućicu biti izrađeno vlastitim rukama i sve potrebno biti dovezeno tim autom. Tako je  to funkcioniralo prije i za vrijeme gradnje roštilja, pa je sav potreban materijal za njega sukcesivno dovožen.
Nakon prvobitne namjera da ga radim na samom rubu natkrivene terase ipak je prevladala praktična  odluka da ga za nekoliko metara udaljim od nje.
Što se tiče materijala sa kojim ću se graditi, najteže mi se bilo pomiriti sa činjenicom da to neće moći biti stara cigla koju volim u svakom slučaju. Teško je nabavi staru ciglu adekvatne kvalitete, jer je zadnjih godina vrlo tražena za pečenjare, krušne peći, roštilje i interijere. Prilagodio sam se situaciji pa sam ga radio od betona i oblagao imitacijom stare cigle. U principu sam protiv imitacija svake vrste, ali obloga koju sam odabrao izgledala mi je vrlo vjerno.
Neke faze rada sam poslikao, dok sam neke u "stvaralačkoj groznici" zaboravio poslikati.

priprema



...oplata



... I. i II. etaža u oplati



I. i II. etaža nakon skidanja oplate



radna ploha i ložište u oplati



...duga krasila radove




...i ložište bez oplate 



   

u intervalu bez fotki

skoro pri kraju



detalji vanjske obloge imitacijom stare cigle i unutarnja obloga
cijelog ložišta šamotnom ciglom







prva vatrica gori a dimnjak dobro vuče



u vegetarijanskoj funkciji

                           

zimska zaštia kad nije u funkciji




                              

Svaka čast Cimi, prekrasan kutak.

Nakon duljeg vremena eto me opet kod vas.