Rijeka

Evo da ja osvježim temu sa jednom sitnicom, koja meni znači puno, a nekome bi bii samo komad kamena.

 

Danas sam na poklon dobila (osoba koja mi je ovo poklonila točno je znala što radi) dio kamenog stupa (original) koji je skinut sa "case veneziane" u Rijeci, jer se obnavljala i dobila nove stupove.

 

 

Za podsjetnik onima koji poznaju Rijeku, to je ova zgrada u ulici Dolac 7, iz pretprošlog stoljeća.

 

Ove sam jeseni upisala "napredni" tečaj iz hortikulture, koji naš grad organizira za građane "treće dobi". Iako mi se taj izraz baš ne sviđa previše tečaj je hvale vrijedan i  puno toga sam naučila. Predavanja se održavaju u Sveučilišnom kampusu i to u prostoru Akademije za primjenjenu umjetnost, a naš predavač je inž. agronomije, specijaliziran za krajobrazn u arhitekturu gosp. Krivošić.

 

Danas smo imali predavanje na terenu, kako bi naučeno primjenili u praksi. Tako smo se sa vrtnim škarama i rukavicama po dogovoru uputili u Vilu Ružić na Pećinama. Većina nas nikada nije posjetila tu prekrasnu vilu i njen veliki park, pa je tim više doživljaj bio upečatljiviji.

 

T u se nalazi prekrasna knjižnica sa preko 8000 knjiga, vila je uređena stilskim namještajem i umjetničkim slikama, te predmetima za svakodnevnu upotrebu i u njoj žifi prof. Matilda Ružić, praunuka naše poznate spisateljice Ivane Bralić-Mažuranić.

 

Evo malo slika unutrađnjosti vile, naravno uz dozvolu gospodina Teodora, koji je skrbitelj zbirke .

 

Gospođa Matilda i gospodin Teo dočekali su nas srdačnom dobrodošlicom

 

 

Nas je bilo oko dvadesetak, pa nas je ugodno iznenadio posluženi šampanjac

 

 

Prije obilaska okućnice dali smo se u razgledavanje kuće, pa evo što je snimio moj fotić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Portret Ivane Bralić Mažuranić

 

 

Gospođa Matilda doista sliči svojoj prabaki

 

 

Vila je otvorena za svakog tko je želi razgledati, ali uz prethodnu najavu.

 

Kako je naš posao ipak bio vani razgledali smo okućnicu, koja se pruža do mora i zaista je impresivna.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uhvatili smo se posla i uspjeli u urediti, na žalost premali dio ovog prekrasnog parka, no naši su domaćini bili zadovoljni, jer je svaka pomoć dobro došla.

 

Park sliči na jedan veliki mediteranski vrt, pa obiluje našim autohtonim vrstama.

 

 

Nakon tri sata provedenog vani, pozvani smo u kuću na čaj, zamoljeni da se upišemo u knjigu utisaka, koja se vodi već stotinjak godina, pa smo još  malo razgledali unutrašnjost

 

 

 

 

 

 

A na kraju zamolila sam naše domaćine da napravimo jednu "zajedničku"

mojih kolega s predavanja, s našim profesorom.

 

 

Tu sam upitala naše domaćine dali bi ih mogli posjetiti članovi cvjetnog foruma, pa kako su bili oduševljeni idejom, mislim da bi se to moglo organizirati, barem za ekipu 051.