Franjicine kopanjice

Sva sreća da sam prekopunokilašica pa nas ni orkanski vjetar nije mogao prevrnuti na našem putovanju u Žažinu. Prvo smo morali obići tri trgovačka centrana izlazu iz ZG,  ne bi li pronašli rozu pampasicu za našu dragu Mamuu (ne trebam reći kako ni Skitnica a ni ja nismo odoljeli pa se uvijek nešto vuklo iz tih dućana  za nama do auta) a pampasicu nismo našli.

No, našli smo veselo društvo u Lekeniku…vidi u okupljanju forumaša.

Zamolila sam Skitnicu da me kod Bešlića malo stavi pod kontrolu ili da mi barem čuva novčanik ali od toga nije bilo velike koristi. Čovjek na cveteke troši više nego ja,   moram priznati da ga nisam uspjela niti vidjeti kako kupuje ali sam vidjela pun portapak, važno mi je rekao da tih mojih par bodljikavaca držim u krilu kako se ne bi rasipali po autu. Ha, ha, ha, pa nisam ih imala ni kamo gurnuti koliko je on svega natrpao.

Predivno, razumljivo i nadasve zanimljivo upoznavanje sa čarobnim svijetom sukulenata, bodljikavaca, čuvara vode i kako li ih sve ne nazivamo od strane gospodina Hrvoja Bešlića prekidali su samo zvukovi škljocanja. fotoaparata. U nekoliko trenutaka dao nam je informacija za razmišljanje u nekoliko života.

Imala sam vrlo preveliku dilemu što kupiti i koliko kupiti…pustinjske biljke, biljke iz prašume,  jedan ali vrijedan trofej

Naša Triša je promijenila najdražu boju i preselila ovu ljepotu u Rijeku (morat ću ih posjećivati i tješiti se što nisam bila odlučnija i odnesla  u Zagreb)

A ovog žutka je zgrabio Lillin mužić (drago, prešutljivo stvorenje)

 ili kao što imam već doma neke male primjerke... na kraju odluka pala da mi treba za svaki mjesec po jedna radost, pa evo nas, divite im se:

Fenomenalna je njihova mogućnost prilagodbe okolini (vidim ja odakle znanje onim našim političarima…)

A sad jedan dragi visoki gospodin

Pa onda dva savršena, savršena okrugla (ma na koga me podsjećaju???)

Normalno, kad cvjetam, cvjetam ŽUTO

Malo promjene u boji (a možda ga ipak, na kraju dobije MMZ)

Ma divite nam se bez riječi, bez napisanog imena…ni ovaj puta se nisam zamarala latinskim nazivima iako je bilo lijepo slušati  baku Beu i Veru kako struno razgovaraju sa g. Bešlićem (no daleko sam ja od tog nivoa a imam taman toliko znanja da pouzdano znam gdje mi je mjesto)

Na sve to još jedan natjecateljski poklon gospodina Bešlića, satko od nas mogao je izabrati jednog pikavca po izboru (malog, debelog, velikog tankog)  i nagodinu ćemo imati natjecanje koji je najbolje napredovao(dobar marketinški potez, svaka čast). Izabrala sam malo, nezamjetnog, tankog (pa znate, onakvog kakva sam i sama)

U svakom sam pogledu naučila puno (koliko sam zapamtila to ćemo još vidjeti), pa između ostalog i tajne dobrih fotki naše Šefi….pogledajte kako to izgledan nakon njezine poduke, možete bubici prebrojiti nožice

Vratila sam se kući puno, puno prekasno (nosić MKM dobrano bio na podu) da bih odmah nešto sadila (samo su Skitnicini jaglaci, brani po mraku u šumi odmah dobili mjesto u velikoj kopanjici) pa za sada moji jučerašnji trofeji na okupu

Darove naše Mamee i ono što sam kod Branke ukrala pofotkat ću kad se oporavi baterija, sirotica dugo je izdržala.