Argentina

Ajoj nisi trebao spomenuti mene i glazbu. Možda će forumaši pomisliti da ću im za nagradu pjevati pa ti se nitko (od straha) neće javiti u temu. Da si predložio drugu sumještanku - NivesZ, to bi onda bila nagrada a ovako....

Ne znam da li ona biljka čiju si sliku stavio na prethodnoj stranici, Mimulus cupreus, je ista ona biljka koju mi ljeti uzgajamo kao jednogodišnju biljku u vazama. Meni ona nikako ne uspijeva (odustala sam od nje) pa sam ljubomorna kad vidim da u Argentini raste u divljini.

Dragi Drzislave , kroz ovu predivnu reportazu kroz koju smo te upoznali , nestrpljivo pratimo svaki tvoj korak , divimo se tvojim pothvatima a najvise prekrasnim slikama koje nam docaravaju mrvicu onoga sto ti u stvarnosti dozivljavas !

Veselila bi se (kao Zagorka) vidjeti recept za tvoj kuruzni kruh . Ja sam s njim odrasla i dan danas ga volim . Jedva cekam "kuhinjsku" reportazu ali bez brige , sve u svoje vrijeme ! Nikud nam se ne zuri i niko nece vikati !

Puno puno uspjeha i dalje ! Slikice sam pokazala i MM , veli , da smo mladji ....... tko zna  , na ja , zato imamo tebe da putujes umjesto nas i docaravas nam daleke zemlje i njihovu povijest i kulturu  !  

Free

Hvala na lijepim riječima. Mene također veseli kada drugim ljudima mogu uljepšati dan.
To da ćete postati pravi botaničari je skromna izjava, jer vi već jeste pravi botaničari. Imena biljaka, pogotova latinska, mislim da trebam staviti kako bi mogli uspoređivati s biljkama koje rastu kod nas.
Nadam se da ćemo se jednom vidjeti u Međimurju. Imam od tamo krasnih slika, ali volio bi napraviti još puno više.

Većinom sam gledala slike iz reportaže i razboljela se od ljepote i urednosti.
Pokazivala sam i suprugu tu ljepotu
Hvala na prekrasnim slikama

I još nešto imam predivnog brata, magistrira ovaj mjesec elektrotehniku. Baš bi pasao uz tvoju prekrasnu kćer

Uspinjući se onim oštrim usponom, a sve između prekrasnog cvijeća i drveća nismo ni primjetili kada smo stigli na prvi vidikovac (onaj što sam na jednoj od prethodnih slika označio strijelicom).

Prva se popela Andrea, koja je usput govoreći napravila duplo više kilometara jer je svaki čast trčala, lijevo, desno, gore, dolje. Baš prava mala kozica.



Ovaj vidikovac je bio izazov za slikanje pa sam napravio više slika.

Pogled na jezero Lacar. Ovaj put što se vidi na slici ja glavna cesta kojom se ide u Čile. Prije granice s Čileom ovaj put (zemljani, nema asfalta) vodi do plaže Yuco i do plaže Hua Hum.


Kada smo krenuli iz San Martin de los Andes na uspon, ispratio nas je ružan dan prepun vulkanskog pepela. Što smo se više penjali, ostavljali smo pepo ispod nas. Ovdje ga možete lijepo vidjeti.

Sam vrh je jako vjetrovit pa su na njemu napravili jedan zaklon od kamenja.

Po Andreinoj odjeći možete vidjeti kako jako puše vjetar.



Ne moram ni spominjati da se Andrea, čim smo došli na vrh, odmah popela na vrh ovog zaklona. Ja sam se ipak odlučio za sliku na kojoj se vidi Lanin. Ah taj Lanin, nikako mi ne izlazi iz glave.



Za kraj jedna zajednička slika.

Ovakve vulkanske stijene je meni brat donio kad je studirao u Italiji, ali odakle moram pitati.
Osipaju se i ne znam kako da ih fiksiram. Možda lak sprejem?
Želim napraviti od njih neki ukras.

Jedan pogled prema Čileu.



Te jedan pogled prema jezeru Rosales i predgrađu San Martin de los Andes.

Ali sam zato ovu žuto zelenu kombinaciju, biljke tipične za Patagoniju, koja raste od Neuqena do Ognjene zemlje, na suhim, pjeskovitim i hladnim mjestima vrlo lako pronašao budući je tipična za ove krajeve.

Oreopolus glacialis



Toliko mi se dopala da sam ju snimio izbliza.

Prije povratka u dolinu blagovali smo na jednom kamenom stolu u dobroj zavjetrini, mali ispod vrha Colorada.



Poslije ručka Andre je odmah zaspala. Nije zaspala od ovoga što je pila. To je tipični Južnoamerički čaj Mate. O njemu vam spremam posebnu priču. Samo da znate da ga Andrea jako voli i stalno ga pije.