Moj prvi vrt

Tu mi je posađen krumpir.  S njim se nešto dogodilo ,što mi niko nezna objasniti. Posijala sam ga nešto malo ranije od susjede. Biljke su bile dobre.
Kupuila sam zlaticu ( odrasle i jajašca)ručno i posipala pepelom. Par biljaka je procvjetalo, nakon toga su se sve stabljike posušile.
Jedni vrijeme sam se borila protiv voluharice, bušila je kanale po krumpiru. Pošto niko od susjeda niti nezna što je voluharica, niti je rješavaju, ja sam preuzela stvar u svoje ruke.
Iako se stabljika posušila prerano, na par kućica, krumpira ima veličene dlana ( i okus mljac).
Još nisam vadila sve, pa neznam točno stane. Takođe greška je bila što me MM nagovorio na pliće sađenje krumpira, primjetila sam da je za biljke bolje što im je dublji korijen i biljka je jača(vjerojatno vlaga).
Na nekom sam dijelovima stavljala malč,  vidjet ćemo razliku. Kod susjede i dan danas ima stabljika krumpira.

Ovo po zemlji je neki dosadni korov.
Uz ogradu imam slak (nikad da naraste-mala ljenština), kadifica(tu mi je jedina biljčica žute), neven (takođe lijen) i dragoljub.
 U kutu smo sklepali komposter.





Ovo desno je drugi dio krumpira, dost je loše napredovao. Kasnije je posađen. I desno neumorne tikve, progutale su mi salaticu.

Gore je bio desni dio terena , a ovo je nasuprot (lijevo ) drugi kut terena.




Gore u kutu je mali cvjetnjak. Tu su one verbene  i ruže, mali zidić kadifa i nevena. Ovaj navodni travnjak takođe ima korijenje i panjeve u sebi.
Na početku sam bila toliko nabrijana, mislila sam sve će blistati. Rješavala bi ja kvadrat po kvadrat, ali sredim desni lakat krampajuć. Prava je ledina puna korijenja, i to debelog.  Tako da mi je ostala vrećica puna sjemenja koje sam trebala tu posijati. Ostaje za dogodine.
I naravno susjedova drva.

Što bi ti htjela Smrčko. Napravila si Herkulovski posao. Ako sam skužila, puno radiš sama jer ti muža nema. Najgori su takvi "stari" tereni. Tu je svašta ukopano, ukorijenjeno, nevidljivo. Onaj dio mojeg vrta što ja stavljam na forum  je lani nasut. Tu je bio dolac, vrtača. Srećom su u blizini nešto kopali pa smo mogli nasuti prvo kamenje a onda zemlju. I opet mi stalno iskakuju neka stabalca od sjemena iz zemlje. Kako li je tek tamo gdje se godinama neometano sve to množilo. Trebati će tebi itekako truda i vremena da bude po tvojem ukusu. Pomalo, ne žuri, i u planiranju, ponovnom planiranjiu i očekivanju je uživanje.

Smrcko dobro došla nam u naše veselo društvo!!!

.......mah ja se ipak jaaaaaaaaaako slazem sa potpisom, jer  ako i  usprkos inteligenciji (ajoj ?!)  se mozemo ovako ponasati prema Zemlji koja nam je usput receno i jedino  (bar za sada) mjesto boravka.

ima tu svašta  lijepog svaka ćast a kad sve završiš biće to mali raj na zemlji

 Triša morala sam tražiti tehnike kako da se stvari same rješavaju, inače bi se svesvelo na plijevljenju korova i košenju trave. Kad si rijetko na terenu znaš i sama kako je.

Svijet oko nas  kakav je takav je.
SVIJET BEZ NAS MOŽE, ALI MI BEZ MAJČICE ZEMLJE NIŠTA NISMO. 
To će nažalost iskusiti oni na kojima mi svoje nasljeđe ostavljamo.
Prije smo bili dio eko sustava, a sad smo razarači. To me žalosti , pogotovo što se smatramo inteligencijom. Na žalost i kolonija mrava funkcionira inteligentnije od grupe ljudi.
Ali zato smo mi tu anđeli ovog svijeta i to ćemo sve da

Evo jedna slikica stoločeka koji smo ja i MM skepali. Tu marendamo i kavicu
pijuckamo.Laku noć. Sad idem na kolodvor po MM
, 2 mjeseca ga nisam vidjela. Jupiiiii!!!!

Samo naprijed, pravi ste kreativci.

želim ti da još dugo uživaš u svom malom raju