moj vrt

Lijepo je započeti dan smijehom, a ja sam se jutros u zoru slatko nasmijala maloj komediji zabune koju si opisala.  Geo je, pretpostavljam,onaj tvoj čupavac koji bi posvojio svako živo biće.

Na prvoj slici jest Tvoja ulica, jednom si to negdje napisala, a kako je to kvart i mojih djetinjstava, onog prvog, pravog i ovog drugog , bilo je nemoguće ne zapamtiti. To veče, nakon lopatanja, krenula sam laganom šetnjom olabaviti mišiće i tako se našla na ulazu u Istarsku. Bilo je prekrasno. Snijeg je lagano padajući činio uličnu svjetlost mekšom i sprječavao gradsku buku da dopire odozdo. Odjednom, kao da sam se našla izvan vremena. I eto tako ... Činilo mi se da je ova kuća dovoljno prepoznatljiva, nažalost aute je bilo nemoguće izbjeći na slici.

joj Nana hvala  nego molim te koja je ulica na prvoj slici? ako znas... jako me podsjeca na ulicu mog djetinjstva... a moj vrt i nove kupovine po inostranstvu stizu cim se vratim - znaci iduci tjedan!
a sto se zvjercica tice... njih miris vecih zvjerki u sumrak tako prestrasi da po mraku uopce ne zele iz kuce. jedino se Geo jednom igrao s malim veprovima dok MM nije vidio da to nisu zecici, i shvatio da je i mama vjerojatno blizu. srecom do kuce su stigli uspuhani, sa srcem na vrhu jezika, ali zivi i zdravi

nadam se i ti da ne izlazis

...koje ludilo, izgleda da cijelo društvo ide uhodanim stazama i pregledava već poznate dnevnike...Meni trebalo sunca, mora, mirisa lavande i onda me uvaljaš u snijeg kojeg imam i previše. Moram priznati da onaj goranski snijeg, onu nevinost ipak obožavam i da ne kvarim dojam, danas ne da neću izaći iz kuće nego neću ni pogledati kroz prozor (sunce nakon nekoliko dana konačno upalilo svijetlo i ulazi kroz prozor, pa ga ne moram tražiti). Stvarno je bio užitak ponovno svratiti do tebe!

Hamara prekrasne slike,nisam imala pojma da je tako puno snijega bilo u Opatiji, čak više nego kod mene. Palme pod snijegom su, izgledaju kao kišobrani ili još bolje kao suncobrani....Gorski Kotar je prava idila, netaknuta priroda. Nije ni čudo da tvoji psi uživaju u toj ljepoti, a i ti skupa s njima...Doći ćemo mi kod tebe, samo neka ipak, prije okopni snijeg...Nećeš nas se moći rješiti.....

hvala curke, sutra opet krečemo na snijeg, ma tu se otopio pa moramo, a sad se već polako i ja nadam da je to kraj... volim ga, al sam ga se ove godine zbilja nauživala! osim toga i ja se veselim našem okupljanju, nadam se da če4 nas biti sa svih strana! a tko želi imat če priliku za krasne šetnje kroz šumu.

Tko bi  rekao da između goranskog i opatijskog snježnog ugođaja nema neke velike razlike - na slikama naravno. Goranska stvarnost je ipak malo drugačija od opatijske.

Snijeg do grla kako god okreneš,more ili gorje!Lijepo to izgleda,ali nadam se da će Opatija ubrzo procvjetati,a u gorju uživaj u snijegu !

Draga Hamara, ovo je vrijedilo ovjekovječiti... Tko zna kada će se opet takve slikice u Opatiji moći vidjeti! 

Prekrasan vrt, divno cvijeće, kamen, a tek ona klupa za odmor.......