InoxCimina kućica

Drago mi je da te vidim tu  !
Čestitke i tebi na malom princu!
To bude veselje kad se pojavi među patuljcima! Molim te nemoj ga zaboraviti slikati i nadam se da buš koju slikicu podijelio i sa nama.
Šaljem ti puno pozdrava!

Inox napisao: ... urbani čovjek, sa prethodno minimalnim sporadičnim kontaktima sa „zemljom“ i „prirodom“, pronašao novu dimenziju, kvalitetu i oplemenjenje življenja ... ... No, tu se negdje nalazi dio misije koji ipak nismo uspjeli ispuniti, a to je poticaj drugima na otvaranje (stvaranje) sličnih tema: o v ikendicam, kletima, konobama…

Uz dužno poštovanje, ne bih se složila s drugim dijelom ovog citata. U prvom dijelu citata pronašla sam sebe, a drugi dio odnosi se na ono što mi se dogodilo. Naime, iako u uvodnom dijelu svoje teme to nisam spomenula, priznajem da sam pri samom uključenju na forum pročitala vašu priču i da me ona oduševila i inspirirala. Uz sve ostale razloge, dala mi je dodatni poticaj i hrabrost da krenem u nešto nepoznato. Kako nisam imala priliku stvoriti svoj vlastiti vrt, iskoristila sam ono što mi se pružilo - uređenje školskog cvjetnjaka. Iako bez ikakvog prethodnog znanja o uzgoju cvijeća i hortikulturi općenito, upustila sam se u to misleći - ako su oni uspjeli stvoriti ovakav raj na zemlji, moći ću i ja s djecom, uz pomoć CIF-a, bar nešto postići. Zahvaljujući, pored ostalog, i našem radu na uređenju cvjetnjaka, pokrenut je projekt uključenja škole u skupinu Eko-škola i nedavno smo dobili zelenu zastavu. Od iduće godine cijela škola kreće planski u projekt uređenja školskog okoliša u što će biti uključeni svi zaposlenici i učenici. Na školskom sajmu prodajemo cvijeće, razmjenjujemo sadnice s mještanima, a mnogi, oduševljeni onim što činimo, dragovoljno nam doniraju materijal i sadnice za školski vrt.
Zašto sve ovo opišem? Zato što želim dokazati kako jedna kap može pokrenuti rijeku, možda ne jedina i možda ne presudna, ali u svakom slučaju značajna. A za mene je to bila priča o nastanku vašeg cvjetnog raja.

Eh, dok sam ja prošetala temom od prve do 20 stranice, sreća pa me noge još dobro služe i volim puno hodati, priča je došla do kraja.

Hvala Carol, hvala Free! Da, u našem je malom "raju" falio samo anđelčić pa nestrpljivo čekamo dan da ga upotpuni.

Prisjećam se potpune i začudno hladne šutnje kojom me moja patuljačka ekipa lanjskog proljeća, po ponovnom dolasku na naš grunt, počastila umjesto odgovora na moje uobičajeno - Bok dečki, kak ste, kaj ima novoga?- Od onda nema nikakve komunikacije, a šutnja uporno traje. Iako nezadovoljan ovakvim nepristojnim ponašanjem, a jer pametniji popušta, odlučio sam ipak saznati o čemu se radi i što je uzrok tome. Posredstvom Cimi stigla je dojava – oni su uvrijeđeni, ali su se spremni izjasniti posredstvom svoga glasnogovornika. Pa dobro, mislim si: svi koji nešto predstavljaju i do sebe drže (čak i veći „patuljci“ od njih) imaju svoje glasnogovornike, zašto i oni ne bi imali svog.
Mali arogantni naduvenko Tupko, glasnogovornik ko glasnogovornik, počeo je odozdol, a kao s visokog tumačit kako je njima moja forumska pasivnost nanijela trajnu štetu, ugrozila egzistenciju bacivši ih u totalnu anonimnost. Em sad nitko za njih neee zna, em nikoga ne mogu uveseljaaavt, em je njima naklonost javnosti duševna hraaana, kuka mali naduvenko. Vidi ti njih, baš kao na ostalim društvenim mrežama, pomislim ja. Učinilo mi se kako igraju na moju sentimentalnost i slabost prema njima.
Nešto popustljivost, istina i slabost prema njima, a ponešto Cimin nagovor, tutnuli su mi evo, kao što se vidi, ponovno pero u ruku. Ma koja patetika, govorim sebi. Kakvo pero u ruku, gurnuli prste na tipkovnicu. No, bez obzira na sve, opazio sam patuljke kako su se počeli gurkati laktovima u rebra, kao, bumo vidli kaj bu s toga.
… pa budemo vidjeli, ali neka si ne očekuju preveliki značaj, jer oni su ipak samo dio ugođaja ambijenta kojega nazivamo našim rajem.

Prošlih smo godina ove najljepše mjesece, od proljeća do pred zimu, provodili ili možda bolje reći živjeli u ovom našem komadiću raja. Možda mnogima izraz raj, koji počesto koristim kao sintagmu za ovaj naš gruntić i kućicu na njemu, zvuči malo pre napuhano, pre jako, ali nekako vjerujem da prethodne stranice ove naše priče uspijevaju pojasniti zašto mi to tako doživljavamo. Kako se može vidjeti, ništa tu nije velebno, luksuzno, pretenciozno, ali mnoštvom, raznolikošću i bujnošću čudesnih biljaka Cimi nam je uspjela stvoriti baš rajski ugođaj. Zašto to ponovno ističem?
Ove je godine drugačije. Sa čežnjom i osjećajem kratkotrajnosti dolazimo povremeno, uglavnom vikendom, ali zato je uživanje još intenzivnije nego ranije. Ne tužimo se i ne žalimo što je jedan patuljak ušao u naše živote i promijenio raniji stil i način života. Pogađate, nije to jedan od naših vrtnih patuljaka, nego stvarni, pravi pravcati. Uostalom, evo ga:



David



Kako to obično biva, uskočili smo kao rado prihvaćena pripomoć našoj kćerki i zetu, dok se ne snađu i sažive sa novom situacijom. Ja sam dida logističar, ekonom i kuhar, a Cimi je baka koja…ma nema smisla da nabrajam što sve radi, jer vama bakama sa iskustvom sve je jasno poznato.
Prije dolaska patuljka Davida nešto se ovdje raduckalo, ali ništa posebno spektakularno. Napravljeno je… ma o tome slijedeći put, da ne dosađujem sa opširnošću već na startu.

P.S.
Vrtni patuljci neka čekaju svoj red i uz cijenu ponovne ljutnje, jer danas je tema bio naš patuljak David.

Preslatko malo stvorenje....mogu samo zamisliti koliko se to voli,mali andjeo...

Dobili ste najlepse novo zanimanje,znam da ga presavesno obavljate...Uzivajte u svojoj ulozi....i samo jos nesto...lici na dedu !

Ja obično velim da djeca od svojih roditelja pokupe sve najljepše i najbolje od njih,pa tako i od baka i djedova. Cimi i Inox,uživajte u svojem patuljku,znam kako vam je,nema toga na svijetu ljepšega od malim unučića.

Bravo! Zaista me oduševi svaki vaš uradak. 

Kako se moje "zapovijedi" slušaju, govori vam to što sam morala to činiti pune četiri godine prije nego je izgrađena terasica. Naime, naša velika terasa je uz istočnu stranu kuće i na tom dijelu uvijek struji zrak pa je idealna za ljetno vrijeme. U vrlo rano proljeće i kasnu jesen zaštićen prostor uz južni dio kuće je idealno mjesto za toplu, zaštićenu terasicu. Tu smo na nogostup znali staviti stolić i stolice te za sunčanog vremena i u siječnju znali uživati - pa je normalno, pao odabir da se upravo tu napravi druga terasica. Uostalom, svaka "prava" kuća ima bar dvije terase, ne?
Kako je uz kuću nogostup i od njega odmah počinje kosina, to je bio moment koji je zahtijevao iskop kosine i odnošenje zemlje. Bilo je vrlo teško jer je poslije početnog sloja pijeska naišao sloj teške gline koju je bilo vrlo teško iskopati i odnijeti. Ali, kada se Inox nečega prihvati, onda to i izgura do kraja - rezultat ste vidjeli. Terasica je ljeti jako upotrebljiva za nudističko sunčanje jer nas tu baš nitko ne može "iznenaditi", a što smo sa obiljem bilja nastojali ostvariti i na ostalom dijelu našeg gruntića.