I ja darujem

Dobro došla prepelice u naše cvijetno društvo!!!!

Prepelice dobro nam došla!

Pozdrav! Dobrodošla

dobro došla

Nadam se da ću ovaj puta poslati poruku na pravo mjsto. Pa hvala svima na srdačnoj i neočekivanoj  dobrodošlici. Neke moram razočarati - muško sam a ne žensko stvorenje, ali volim cvijeće, pa ću se nadam se uklopiti.

To me podsjeća na "Neki to vole vruće", kad na kraju tip veli: Ali ja sam muško, a onaj drugi kaže - svejedno mi je - ja sam se zaljubio...
Dobro, dakle razvijat ćemo županijske dobre odnose, a Petrinja mi je i tako u srcu, sa Slavuljem sam znao i zapjevati, pa mogu i cvijeće presađivati. Pozdrav i ugodan vikend! Ive

Za sada imam puno mladog matičnjaka i  nešto sjemena kadulje.
Od ljekovitog bilja sam u prehrani do sada koristio: tratinčice, maslačak, bazgu, gavez, koprivu, čičak, vlasac, preslicu (spolni oblik)..., a za začine čubar, kadulju, majčinu dušicu i mnoge druge.
Neven je dobra biljčica, a za kadifice još nisam našao točne podatke o upotrebi u prehrani, iako znam da je životinje jako vole, tjera nametnike sa bilja, pa ju je dobro posaditi uz rub vrta ili cvjetnjaka. Znam i da su je Grci koristili kod pripreme jela, ali stvarno u literaturi koju imam ništa više. Tko zna nešto više, (možda Ivan) molim da mi javi.
Ive

Meni sav matičnjak miriše na limun, a ne znam jeli običan ili neobičan... Što se kadulje tiče, to je ona s velikim ovalnim listovima i dugo je imam u vrtu, a ove nove vrste su sve neke sa uskim listovima. Ipak, sve mi mirišu jednako i mislim da im je i djelovanje podjednako.
A za čaj sam koristio livadnu kadulju, koju samo rijetki beru - raste na kontinentalnim livadama ima oblik kao židovski svjećnjak i puno je blažeg djelovanja od mediteranske ili uzgojene.

Čubar nažalost sada nemam, jer nije uspio prezimiti, ali ima ga za kupiti u sjemenarama, ali kad sam ga sijao, rastao je odlično.
Preslica (poljska E. arvense) ima dva oblika - spolni i nespolni. Onaj nespolni je onaj koji svi poznamo i beremo za čaj, izgleda kao zelena mini smreka.
A onaj oblik koji se jede uopće ne podsjeća na nju - izgleda kao neka gljiva,  šuplje stabljike krem boje, sa nekoliko smeđih prstenčića koji se lako skidaju. Na vrhu je smeđi presavijeni klobuk. Lako se pronalazi, jer i jedan i drugi oblik raste na istom staništu, samo ovaj spolni malo prije nespolnog, no često se vide i jedan i drugi u isto vrijeme.
Ukratko - stabljika se odreže pri dnu, ogule se prstenčići i klobuk i ostanu nam mekane cjevčice koje prokuhamo 15-ak minuta. Možemo ih začiniti kao salatu, možemo prirediti kao varivo od mahune s krumpirima...
Pozdrav, Ive

Super, potražit ću čubar,
... ali znaš li ti da je čubar odavno poznat kao afrodizijak, pa i njegovo latinsko ime Satureja potiče od onih zločestih malih šumskih bića - satira - koji su, kako legende kažu, mamili i napadali  nimfe...
pa ako budeš mužu čubrom začinjavala jelo - budi na oprezu.
Ive