Slavujev vrt

Krasni detalji tvoga vrta u ovo snježno vrijeme, naravno treba imati oko za to, a ti to imaš, zato me i veseli zaviriti na tvoje stranice

sve ovisi o tome sto ti je vazno....bas tako...

ŠTO TI JE VAŽNO...

Indijanac i njegov prijatelj su hodali kroz Times Square u New Yorku tijekom pauze za ručak. Ulice su bile pune ljudi. Automobili su trubili, taxiji su škripali gumama, sirene su odzvanjale, a zvukovi grada su bili gotovo zaglušujući.
Odjednom, Indijanac kaže: “Čujem cvrčka.”
Njegov prijatelj je odgovorio: “Što? Mora da si lud. Ne možeš čuti cvrčka u ovoj buci!”
“Ne, ja sam siguran u to,” kaže Indijanac: “Čujem cvrčka.”
“To je ludo,” njegov je prijatelj inzistirao.
Indijanac je pažljivo slušao na trenutak, a zatim je prešao ulicu prema velikom parku ispunjenom grmovima. Pogledao je ispod grane i, naravno, ondje se nalazio mali cvrčak. Njegov je prijatelj bio posve izvan sebe.
“To je nevjerojatno”, rekao je prijatelj. “Mora da imaš nadljudski sluh!”
“Ne,” reče Indijanac. “Moj se sluh ne razlikuje od tvog. Sve ovisi o tome što slušaš. ”
“Ali to nije moguće!”, reče prijatelj. “Ne bih nikad mogao čuti cvrčka u ovoj buci.”
“To je istina”, odgovori indijanac. “To ovisi o tome što ti je doista važno. Dopusti mi da ti pokažem. ”
Posegnuo je u džep, izvadio nekoliko kovanica, i diskretno ih bacio na pločnik. I onda, dok je buka prepune ulice još uvijek odzvanjala u njihovim ušima, primijetili su kako se svaka glava u promjeru od dvadeset metara okrenula u smjeru njihovog pločnika provjeravajući nije li to njihov novčić ispao.
“Vidiš li na što mislim?”, upitao je Indijanac. “Sve ovisi o tome što ti je važno.”

nemoj da brineš...uspećemo mi da obnovimo naše vrtove...samo da se pojavi ...krećemo u novu avanturu...biće lepši nego što su bili...zahlađenje im je možda prijalo. Uživaj u lepoti tvojih biljčica, jer ja uživam...makar virile samo malo ispod snega 

Vidi, vidi mojih nuštarki. Josipa, arim, baš vas je lijepo vidjeti u mom smrznutom vrtu. Hvala vam!

slavujka sve najbolje u novoj....sto je bilo ne ponovilo se al hvala Bogu da mi te poslao...dao mi da se smirim i zivim kroz nase cvijece....

Karli napisao: Gledam slike i mislim si -  ljepše su proljetne i ljetne, ma ne ljepše su one zimske, ma opet ne ljepše su proljetne i ljetne, i vjeruj mi mogu tako do sutra, ja se odlučiti ne mogu. Koliko god ti je vrt prekrasan u proljeće i ljeto, toliko je isto ljep i u ove zimske dane. Prekrasan je ovako bijel. (Bome je i vas zatrpalo, mi ga od svih krajeva imamo najmanje).

I meni je lijep ovako bijel- jedan dan!
Nikakve zimske ljepote ne mogu zamijeniti ljepotu i bujanje mojih biljaka.
Šaljem ti puno pusa sa klupice...i zimu!

Andina napisao: Zanimljivo je promatrati usporedbu istih biljaka, istoga dijela vrta zimi i u rascvjetanom izdanju. Puno si si dala truda da pronađeš odgovarajuće snimke i svaka ti čast zbog toga. Ovako pod snijegom do izražaja dolaze neobični oblici grmova, gole grančice koje proviruju kroz snježni pokrivač kao da kažu: Mi smo još uvijek ovdje! - pa, mada biljke spavaju, u vrtu ipak postoji dinamika. I ponovit ću po ne znam koji put: u svakom godišnjem dobu tvoj vrt izgleda čarobno!

Hvala ti Andina, puno ti hvala!
Drago mi je da si primjetila trud koji sam uložila u slike kao i u cijeli svoj vrt. Znaš i sama koliko radiš u vrtu i od toga nemaš ništa materijalno. Ali...za onoga kome je vrt duševna hrana, to je veliko i nemjerljivo bogatstvo.

aralija napisao: Koliko god uživala u tvom predivnom rascvetalom vrtu u tri  godišnja doba i u tome napajala dušu, i u predivnoj priči o pahuljici kroz imaginarne riječi sjenice i golucice , meni dušu grije ova snježna idila, (napose mir i spokoj biljkica ispod snježnog pokrivača) koja je zauzela tvoje cvijetno carstvo, samo kažem" mirno spavajte ispod bijelog jorgana do proljeća"

Hvala ti aralija. Ovakve su nekada bile slavonske zime. Bilo je normalno i dobro da padne snijeg i da bude hladno. Snijeg je štitio tek poniklu pšenicu, niske temperature su ubijale štetočine a ljudi su bili sretni jer nije bilo posla na njivama i mogli su se više družiti. Mi smo se danas razmazili sa blagim zimama, snijeg nam smeta zbog vožnje i neočišćenih cesta, grijanje nam je skupo, a druženja više nema.

nemoramo biti veliki mudraci...oko nas je sve savrseno...sve stvoreno da zivi i umire...a nase nesavrseno tjelo i um ,sa bolestima i mukama koje su nam nametnute ,nedaju nam da budemo instinktivni...jednostavno nesavrseni....