Slavujev vrt

Karli, draga moja, nasmijala si me sa pričom o ušuškanom kaktusu. Tako i je, biljke se u vrtu smrzavaju a on kao car gleda i uživa iznad radijatora.
Babosvilka je i mene ove godine iznenadila. Kada joj odgovara položaj i kada se dobro ukorijeni, cvjeta od ranog proljeća do zime. Treba joj samo orezati ocvale cvjetove.
Ovako izgleda jutros dok je cijeli vrt okovan ledom


sunce otapa mraz sa listova ajuge

Oenothera speciosa





Oenothera speciosa je noćurak iz porodice oenotheraceae. Od ostalih biljaka iz ove porodice, koje većinom imaju žute cvjetove, speciosa (što znači upadljiva), ima roza cvjetove.
Porijeklom je iz južne Amerike gdje u prirodi raste u stjenovitim prerijama, savanama i livadama.
Može rasti u siromašnom i suhom tlu i sunčanim položajima.
Visoka je 40-50 cm.Počinje cvjetati početkom ljeta i cvjeta sve do jeseni. Cvjetovi sa izrazito žutim prašnicima se otvaraju u večernjim satima i najviše ih posjećuju moljci. Nakon cvjetanja se pojavljuju mahune pune sitnih sjemenki koje se same zasijavaju. Osim sjemenom, speciosa se može razmnožiti podijelom snažnog, puzavog korijena.
Oenothera speciosa u plodnom i vlažnom tlu može postati invazivna.

Prekrasne slike!

Prekrasne su ove tvoje smrznute slike. Vrt je pun boja kao da nije zima.

I ja sam u večernjoj šetnji

JosipaNu

arčik

Još ima biljaka zbog kojih volim svaki dan prošetati vrtom, ali...ipak je zima i većina biljaka spava.

Jutros se sunce nisko spustilo i donijelo prvi dan zime.

Pjesma o zimi

Zamagle magle sve kuda je prošla,
Gubi se snaga, gasi se volja,
Kao gošća stara zima je došla,
Bijelim je dekama prekrila polja.

Sve izgleda mrtvo, usnulo, nijemo,
Ohladnjelo truplo prirode leži,
Pod okovom leda i dan je zadrijemao,
Tuga za tugom iz oblaka sniježi.

Snjegonosni vrtlog zapuhe vije.
Mrzli se biseri cakle u noći.
Ja nazeblo srce snovima grijem.
I zanosom palim vatre samoći.

                               Saša Užarević

 

panj od bršljana


ranunculus je postao pravi žbunić


već su i crocusi izašli


trajnice koje nisu orezane u jesen, ne treba ni sada orezivati jer su mnogi kukci u njihovim stabljikama i sjemenim tobolcima pronašli dom

vani kao da je proljece...jadne nase biljke sve su pobrkale....krasne slike slavujka moja....

Draga andrea, dobro mi došla. Drago mi je da si se vratila u naše cvjetno društvo.
Ono što si napisala o Vinkovcima mi baš i nije jasno, ali dobro...
Želim ti bujan i rascvjetan, rajski vrt i puno sretnih trenutaka u životu!

Andina napisao: Ma tko kaže da bi vrt trebao cvjetati da bi bio lijep?! U tvom je vrtu toliko boja u ovim jesensko-zimskim danima da uopće ne osjećam nedostatak cvijeća. Iz svakog ugla, iz svakog kutka, u svako godišnje doba tvoj vrt zrači nekom posebnom ljepotom. Hvala ti za podatke o kućnoj srećici (upravo sam je dobila  pa su mi ti podaci zlata vrijedni) i biskupskoj kapici, a legenda o kukurijeku je prekrasna. Pitam se kako to nisam prije nigdje čula?! Stvarno se na tvojoj temi može puno naučiti!

Andina

Biskupska kapica (epimedium)

Malo je biljaka koje mogu rasti u potpunoj sjeni, suhom tlu, i biti zanimljive čitavu godinu kao biskupska kapica.  Pripada porodici žutilovki (berberidaceae). Najviše vrsta ove biljke se može naći u Kini, Koreji i Japanu. Epimedium alpinum raste samoniklo u našim listopadnim šumama. Biskupska kapica je trajnica, visoka 3o cm. Zbog svoje otpornosti na sušu idealna je kao pokrivačica tla na suhim,  siromašnim i  sjenovitim tlima gdje će ubrzo stvoriti gusti pokrov srcolikog lišća. Kod nekih vrsta listovi u jesen dobiju crvenu boju. U rano proljeće treba orezati sve stare listove. Ubrzo će se iz korijena pojaviti cvjetni pupovi  i novi listovi koji su u početku prekriveni dlačicama a poslije postanu kožasti. Pognute cvjetne glavice, koje su slične malim orhidejama, kao da lebde u zraku i njišu se na svaki dodir proljetnog vjetra. Razmnožava se  u jesen korijenovim izbojima. Biskupska kapica je zanimljiva, nezahtjevna i u svako doba lijepa. Još jedan sićušni biser mog vrta.