Argentina

Guta Fee

Drago mi je da sam ti malo razbio tvoju ravnicu.
Što se tiče susreta svakako da ćemo se svi skupa jednom naći, i svakako da će Nataly biti ta koja će to sve organizirati.
Ali prije tog susreta, za tvoju informaciju, ja bih trebao biti u Bad Homburgu od 23.2. do 1.3., pa ako ima mogućnosti da se negdje sretnemo javi kako bi se mogao organizirati.

Jagoda

Na području Anda, koji sam ja obilazio, rastu smrčci i boletusi, od gljiva koje se mogu komercijalno upotrebljavati. Za smrčke sam došao prekasno (u lipnju ako gledaš po našem gljivarskom kalendaru), a za boletuse prerano.
Od ostalih gljiva našao sam puharu i neke nejestive krasnice, ali samo u tragovima.
Ima još jedna gljiva koja ne raste kod nas, a jedu je Mapuche indijanci, ali budi strpljiva, uskoro će doći na red i ta tema.
O Čileu također spremam poseban post, pa neću sada ništa opširnije o njemu, ali da su obitelji brojne i da imaju djecu vrlo mladi je točno.
Drvo kakaovca ne raste tako južno. Možda ću ga uspjeti vidjeti u Brazilu. Ako ga uslikam svakako ću to podijeliti s vama.

Opet sam bila tu i jos jedanput pa opet ! Nemogu se otrgnuti od tih predivnih prirodnih ljepota ! Ja zivim 46. godinu na samom sjeveru Njemacke , tamo gdje je ravnica kud te oko nosi , ni brezuljka a kamoli brijeg !

dr.zislav i opet ti mogu reci samo jedno skromno ali od srca  HVALA  ! Mozda cemo se svi skupa uz pomoc Nataly jednog dana sresti i moliti te da nam pricas a mi cemo te tiho i razrogacenim ocima slusati !

Stvarno dobra šetnja, na Cerro Colorado i natrag.
Ali isplatilo se.
Pogled - prekrasan!
(Jedino što smeta je vulkanski pepeo. Zanima me dal´ ga uvijek ovako ima, kad vjetar puše prema Lacaru?
Hvala ti što ovakve predivne vrhove Anda dijeliš sa nama.
Barba de viejo, biljke koje rastu uz put, od vrha prema prvom platou, predivno.

Ponovno me fascinira pogled, malo prema SMANDES-u, malo na Lacar.

Hvala Andrei i tebi na divnoj šetnji i pikniku na vrhu Crvenog brda.

Puno pozdrava svima iz sunčanog, malo burnog i hladnog Omišlja.

                

Ostavljam trag da znaš da te pomno pratim i da ti se divim i zahvaljujem  na svemu što dijliš sa nama.

 

Za posljednju sliku s ovog javljanja ostavio sam ovu kombinaciju boja Notra i Sunovrata.

Za kraj šetnje po brdu Colorado ostavio sam ove biljke iz obitelji sunovratki (AMARYLLIDACEAE), koje rastu pri vrhu Cerro Colorado, a od mnogobrojnih vrsta, ove dvije su tipične za Patagoniju.


(Rhodophiala mendocina)

Za vrijeme dok je Andrea spavala ja sam slikao. Uspio sam uslikati jedan raritet. Istu biljku u cvatu i u plodu.

Ovo je Berberis buxifolia u cvatu, snimljena malo ispod vrha Cerro Colorado. Znači negdje na visini od 1700 metara.



Ovo je plod iste te biljke, snimljen također na Cerro Colorado, samo jedno 1000 metara niže.

Nemojte misliti da ovdje raste samo žuto cvijeće. Ima i drugih boja.

Ovo je Cuye colorado (Oxalis adenophylla). Već vam i samo ime (colorado) govori da se radi o autohtonoj biljci. U Čileu ju zovu srebrna djetelina.

Mada je vrh Colorada pust, uglavnom crveno kamenje i pijesak, i ovdje raste prekrasno cvijeće.

Ova biljka spada u obitelj Senecio



(Viola cotyledon) kojeg ovdje zovu jednostavno Violeta, a u Čileu Hierba de corazón. Hierba je trava, a srce mislim da svi znaju kako se kaže na španjolski.



Ovu žuto zelenu kombinaciju nisam uspio identificirati.