Argentina

Bravo za prekrasne fotke, dobrodošla nam i ti Andriana-seka, nadam se da ćeš se ipak koji puta javiti, kad već imaš carstvo cvijeća da nas koji puta i sama razveseliš fotkama.

Izvrsne fotografije. Boja bugenvilie Santa Rita je fantastična.

Ovaj narančasti cvijet je gazania.

A od ova dva cvijeta ne znam ime. Ako netko zna molim, za pomoć.

Geranija malvón

Una de gato (prijevod bi mogao biti “mačja kandža”, ali nisam siguran)

Još jedna palma koja rasti i kod nas Cycas revoluta

Klivija je kod nas sobna biljka, a ovdje vidite i sami...

Abutilón iz obitelji Malvaceae

Upravo sam napisao veliki post s puno slika, zazvonio telefon, ja se javio i stisnuo nešto drugo umjesto odgovori i sve otišlo u nepovrat. Idem sada ponovo samo s imenom cvijeta. Svi cvjetovi su iz Sekinog vrta.

Jedna primula

Hvala svima koji pratite ovu stranicu, nadam se da ću i nadalje biti zanimljiv i da ću vam slati lijepe slike. Seka će se uskoro javiti, a Korijenko može prevoditi (ja ne želim jer hoću da Seka sama piše hrvatski). Franjice s radošću prihvaćam poziv na beskonačnu kavicu.

Nastavljamo s putovanjem po Sekinom vrtu, a mogu vam najaviti izvještaj iz parka ruža, japanskog parka, vrta mog bratića Davora i još puno toga što sam do sada obišao i snimio.

U jednom časopisu iz Hrvatske (izlazi jednom mjesečno) u kojem se objavljuju reportaže iz cijelog svijeta (mislim da ne smijem napisati ime da ne bi ispala reklama, ali Nataly zna detalje) izišla je reportaža o pustari Višnjica, koja se nalazi u Slavoniji. Slike za tu reportažu sam ja snimio, pa eto, ako vas zanima da znate.
Miro (gledaj) knjiga o kojoj me pitaš još nije izišla, a knjiga govori o uređenju vrtova. U knjizi je puno fotografija koje sam ja snimio. Čim knjiga iziđe javit ću vam, a mislim da bi mogli organizirati jednu prezentaciju knjige u Rijeci ili Gorskom kotaru (čitaj Liču) ili u Međimurju ili na Braču ili....

Za danas vam želim predstaviti cvijet koji se zove taco de reina (peta od kraljice - kako prevodi Seka odnosno čini mi se da je bolji prijevod kraljičina peta). Latinsko ime cvijeta je Tropaeolum majus, a kod nas se zove dragoljub (potočarka). Prenosim opis biljke sa stranica www.biovrt.com: Dragoljub (potočarka) je biljka iz porodice Tropaeolaceae, porijeklom iz toplih krajeva južne Amerike. Vrlo je osjetljiv na hladnoću, voli najviše topla, sunčana mjesta koja su tokom najjačeg sunca ipak malo zaklonjena laganom sjenom. Postoje visoke vrste koje narastu i do 2 metra, uglavnom pužu po tlu jer nemaju vitice za penjanje, i grmolike vrste. Cvate u nijansama od blijedo žute, preko raznih kombinacija narančaste pa sve do crvene boje. Cijela biljka je jestiva i sadrži vitamin C. Cvjetni pupovi i sjemenke okusom podsjećaju na papar, njegovi se cvjetovi mogu konzumirati u salatama, a zelene sjemenke ukiseljene kao kapare. Osim cvjetova, i lišće se može pripremiti kao proljetna salata – mlado lišće se sitno isjecka i pripremi s malo soli i limunovog soka – navodno je blago ljutkastog okusa.

Ne samo da je jestiv, dragoljub slovi kao jedan od najjačih prirodnih antibiotika. U tu svrhu koristi se tinktura od biljke i svježe iscijeđen sok biljke. U Andskoj narodnoj medicini koristi se kao sredstvo za dezinfekciju rana i lječenje. Svi dijelovi biljke djeluju antibiotski i povećavaju otpornost organizma – glikozid u biljci reagira s vodom i proizvodi antibiotik. Osim toga, dragoljub djeluje i antifungicidno, antiseptički, antibakterijski, kao diuretik i laksativ. Na vrtu navodno tjera miševe, puževe i uši te rahli svojim korijenjem zemlju u kojoj raste. Radi toga, preporuča ga se sijati i ispod voćki. Dragoljub je idealna biljka za prekrivanje komposta, sadi se uokolo tako da je kompostište tijekom ljeta zaklonjeno puzajućim dragoljubom. On ne samo da pruža zaklon od vjetra, već pruža i dražesnu zaštitu od pogleda.