Franjicine kopanjice

Cvjetnapauza ( ne čik pauza - evo, kaj vam velim pa djelujete pozitivno u svakom pogledu,dva mekano kuhana jaja za nagradu što sam sredila kopanjice, sa placa se  dotepel (ne znam ni kak) jedan kupusić (onaj s "paučinom), kad je susjeda vidjela da prčkam po zemljici odmah mi je dala "nešto zeleno, kaj raste kak trava, a ti voliš zeleno...), jasno da je i to dobilo mjesto kraj žednjaka, tam sam gurnula i "ono nešto žuto što je donesla Andrea. One grumene zemlje kaj sam donesla sa šafranima sam malo protresla, lukovice ostavila uz žednjak a onu prekrasnu travicu preselila iza kuće na livadu (nek ova moja trava i mahovina vidi kako izgleda prava TRAVA). Vjerujem da je "ono nešto puzavo" klinček - - je l' sam pogodila Andrea?, pa je to došlo na rub kopanjice da prekrije betonsku ogradicu. Procvjetale ljubičice - ljubičaste, sad čekam da se otvore i bijele, o narcisama ne vrijedi pričati. Zalila sam obje kopanjice a susjed mi se smije jer je izgledalo kao da će svaki tren kiša. Velim ja njemu da kiša ne smije padati jer ja moram danas osušiti tri mašine veša. Normalno, to ga je još više nasmijalo.

Dobro si pogodila Franjice, u vrećici je trebalo biti klinček, ono žuto (grmoliki alyssum), neko bijelo cvijeće za koje niti ja još ne znam ime i phlox tj. jastučac... 
Vidim da si bila vrijedna, a ja još idem nešto učiniti za moje cvjetke!!! I naravno, staviti svojih par komada lijepih sličica na "Zg kavicu"!!!

Moram se vratiti na jučerašnji dan jer sam uspjela još jednom pograbljati i mahovinjak (to je ono što bi trebao biti travnjak iza kuće), baš sam ga izgrebla i onda posijala nekakvu travu za dosijavanje.

Već znate kako mi je blesavo počeo današnji dan. Sad nakon što sam se dobro ispavala stvarno mi je sve smješno - izgledalo je kao probna vježba vatrogasaca i sam dragi Bog me čuvao onako pospanu, prenutu iz najtvrđeg sna u jurnjavi preko cijelog grada.

Franjice,samo se ti hvali,makar i jednom procvalom narcisom(neki nemaju ni tu jednu),makar i mahovinjakom(i on ima svoje draži,kad već trave nema). Vidiš da se i mi isto tako hvalimo,tek niknulim biljkama. Bit ovog "druženja" i je da se zajedno veselimo tim malim stvarima.(barem ja tako mislim)

Franjice, čestitam na bebicama!!! I meni se isto događa da ne zamijetim neke stvari, čak i malo veće (npr. bandere u novoj ulici sam spazila nakon nekih 6 mjeseci). Ali dobra stvar u tome je da te onda ne neki načim čak i malo više oduševe... (ili te oduševi činjenica kak ništ ne vidiš)

Znaš kaj sam odlučila, kao što sam ti rekla na kavi, interesantno pišeš da sam odlučila slijedeće: sve prvo pročitati (mislim na druge teme, dnevnike i sl., pa onda svratiti u tvoj dnevnik... 
Misliš si zašto? Ma, nemrem se sijetiti legendarnog lika koji je "šapnuo tajnu u zemlju, pa su svi saznali o njoj" (nadam se da nisam nešto pobrkala) , a trenutno je imam njegovu karakteristiku!!!

Nakon isčitavanja tvojih postava osjećam se tako

P.S. Ostalo ne stignem pročitati!!!

I ja imam sličnih problema s mojim macama - svaki put kad prođu pored Aehmeje, moraju ju malo gricnuti...a što se tiče nagrade to zna ponekad iz protesta učiniti Lana, u hodniku na pločicama - ajd, lako se očisti, ali ono, zna da znam da je ona, kad zaviknem njeno ime skriva se da ne dobije batina ili nos u nagradu - a ipak, tvrdoglava...(kao i njena vlasnica, he, he)
Ajd, ne tuguj radi prkosa, posijati ćeš novi (to si i ja ponavljam kad psi naprave šaradu po gredicama...)... Ali opet, kako bi nam tek bilo bez njih...

Rano sam počela, Mia traži pažnju u 03 ujutro, meni se ne druži a onda počinje tortura. Jasno digla sam se, otvorila vrata i hoću je pustiti van no ona me odvede do kuhinje - nagrada za moju nedruželjubivost nasred pločica. Hajde, dobro je ovaj puta nije na tapisonu. Izjurila je van prije nego što sam stigla išta zucnuti.

Franjice djelim trčanje s tobom vrlo rado jer moj dan izgleda slično, ali neka više volim trčkarat i da mi je dan prekratak, nego kao neke žene dijeliti cjelodnevnu dosadu-žalosno.