InoxCimina kućica

Ideja sa šankom je odlična, čekam nastavak.

šank je fenomenalan i divno se uklapa u ambijent

Ovo je genijalno, naklon do poda majstore , no kako reče Konte nisam ni sumnjala!Kad se samo sjetim drvenih greda kojih sam se tad morala riješiti, uh, dođe mi da se rasplačem...
Jedino zamjerka;zašto nisi slikao radnu plohu da ju vidimo maestro ,znatiželjna sam ?!

…ah, da šank!

Kod nas je sve teklo svojim redovnim prirodnim tijekom. Kosići su napustili svoja gnijezda i roditelje te poletjeli u svoj samostalni život. Kasnije sam otkrio da su još na drugim mjestima postojala dva gnijezda. Nakon odlaska kosova mogao sam nesmetano započeti sa montažom našeg "šumskog" šanka koji je trebao biti lociran u neposrednoj blizini njihovog gnijezda. U međuvremenu (za vrijeme kišnog perioda) izvršeni su prethodni radionički radovi na konstrukciji sa ponešto varenja i brušenja. Pripremljeni su i obrađeni drveni dijelovi od stare hrastovine, bagrema, ariša i vodoodbojni ploča. Cimi je preuzela i odradila fazu premaza lazurom I. put. Nakon toga uslijedila je montaža na predviđenom mjestu.

Predviđeno mjesto za šank…









ove planjke su mi zadale najviše muke: piljenje, obrada brušenjem, kitanje i opet brušenje











...i to je to!...a uz to preporučam vrhunsko vino Rajnski rizling.
Znam, rekli bute napravil je od toga čitavu priču i strip, a kad tu niš posebno.
Vjerojatno ste u pravu, ali mene je veselilo raditi ga, a veseli me sa Cimi i popiti piće uz njega.
Vjerujem da se vidi kako je solidno građen za dugotrajnije nalaktiti se na njega, a ima dolje i pomoćna sredstva za podizanje. Zlu ne trebalo. Hajd živili!

Cimin i moj redovni polugodišnji boravak u našem "raju" počeo je prije nekoliko tjedana i sada sa intenzivnim uživanjem u najbujnijem mjesecu godine kao "privilegirani penzići" s visokog gledamo tamo dolje u smjeru ostalih "smrtnika".



ovdje kod nas i maglica ima svoj romantični čar



kad padne noć idila je potpuna



lampaš se brine za poseban ugođaj



poslije ugodnog i ispunjenog sna dočeka nas ovakvo jutro (bilo je to prije ovih dosadno upornih i deprimirajućuh kiša)



U našem okruženju, u njedrima te prirode kojoj je Cimi svojim čarobnim rukama malo pripomogla da nam se daje u svojoj cjelokupnoj nesebičnoj raskoši i ljepoti. Ispunila nas je potpuno uvukavši svoj blaženi psihoterapeutski učinak u sve kutke naših bića. Opisuju li moje riječi nedovoljno snažno, ono što vam želim dočarati i približiti, onda je najbolje da slijedite ovaj link.
http://www.cvijet.info/forum/forum_posts.asp?TID=4121&PN=29  
U ovakvom je ambijentu čovjek zaista u mogućnosti prenijeti se u jedno stanje u kojem zaboravljate na recesije, stvarne i izazvane krize, neznanja, nemoći, nekompetentnosti, korupciju, hipokriziju i ostale"blagodati" i gluposti u kojima se koprca realni svijet.
Ovako kao nama,valjda bi tako trebalo biti u istinskom raju. Za uronjavanje u takvo stanje uz pomoć prirode, potrebno je ispunjavanje samo dva uvjeta: TV i tisak ne postoje. Možebitni problemi, koje mogu izazvati svijest i savjest, rješavaju se individualno neposredno prije izronjavanja.

Poštovani Medo, uvijek godi čuti da neki moj uradak izazove pozitivne estetske reakcije promatrača pa se zbog toga zahvaljujem i na Tvojim komplimentima. Moj stalni i kontinuirani poriv za realizacijom i materijalizacijom u formi arhitektonskog, interijerskog, dizajnerskog
likovnog, skulpturalnog pa i pisanog izražavanja, ne daje mi pravo ni slobodu da se smatram umjetnikom, ali mi daje osjećaj korisnosti, ispunjenosti i neopisive radosti . Neke od navedenih formi bile su dio mog poziva, a neke samo hoby. Odlaskom u mirovinu zapostavljene su ili napuštene one koje su nekada bile dio poziva, a veću su šansu dobile forme za koje se ranije nije nalazilo vremena. Sad, kada se otvorio vremenski prostor za likovno, skulpturalno, praktično i funkcionalno – ne znam što bih prije počeo. Toliko je skica i zapisa ideja koje u mapama čekaju na svoj red. Često bi volio da dan traje dvostruko duže ili da ne postoji biološka potreba spavanja. Vjerujem da su i Tebi poznata takva razmišljanja i težnje. U tome je čarolija iščekivanja i radovanja svakom novom danu.

Poštovani Franjina, veseli me ako sam, kako kažeš, inspiracija. Nisam siguran da ću se odlučiti za izradu kompletnog namještaja kakav je prikazan na fotkama koje su bile prilozi mog ranijeg posta. Naime, zaključio sam da je takav namještaj definitivno primjeren samo za brvnare ili slične gradnje u planinskim krajevima kao što su na pr.Gorski kotar ili Lika. Naša "kućica" nije na takvoj lokaciji, niti je adekvatne arhitekture. Što se elegancije takvog namještaja tiče, ja mislim da ju ne treba ni tražiti ni zahtijevati, je čar je u samom drvetu, oblicima i obradi, a sve primjereno planinskom i šumskom ugođaju. Spomenute fotke mogu zato biti inspiracija i izazov nekome sa kućom u takvom ambijentu.
Što se mene tiče pojedini dijelovi takvog namještaja mogu se pojaviti kao interesantni interijerski kontrapunkt i u svakom drugom ambijentu. Ja sam se odlučio za šank koji će se nalaziti van kuće na natkrivenoj terasi. Prikaz u slijedećem postu.

Šjor Inox, inspiracija ste. Nadam se skorom vašem uradku sa iskrenim-vjerujem da će vaš namještaj biti kudikamo elegantniji :) pozdrav s mora

A sad još jedna isprika predivnom paru koji tako pomno uređuje svoj mali raj! Oprostite što nisam prije svog prvog javljanja pročitao cijelu temu i uputio svaku pohvalu prekrasnim djelima vrijednih ruku. I ja sam izbjeglica s asfalta, a vaše gorice gledam svaki dan iz svog malog raja. U Vukomeričkim goricama sam tražio svoje mjesto pod suncem, ali niti jedna mi parcela nije odgovarala veličinom pa sam se smjestio nedaleko u dolini... No, kako ovo nije mjesto za moje predstavljanje, samo još jednom srdačno pozrdavljam i zahvaljujem na prekrasnoj priči i slikama. Željko

Fakat je kad bolje pogledam umivaonik.

Inox, znaš ko mi sad tu još fali samo? Grizli Adams i njegov medo. Onaj s predhodne strane je meni ljepši, a umivaonik predobar.