lula

sad mi se možete svi smijat, ali ne želim prestat vjerovati u bajke. imam tako lipa sjećanja iz djetinjstva. brat i ja smo pisali pismo didu mrazu što želimo za poklone, ostavili bi mu pismo na stolu. čak bi mu i koji keks ostavili, a mama mi morala cili balkon dobro očistit i maknut konope na koje bi sušila robu. da dida mraz može lipo sletit na balkon, jel. bez ikakvih posljedica  uvik bi se probudili oko 4 ujutro, tiho bi ušli u kužinu da vidimo ima li što ispod bora. sad zamislite iznenadno vrištanje od veselja, skakanje po stanu, ko će brže otvorit svoj poklon. a da ne spominjem "šokove" koje smo stvarali svojim roditeljima kad bi skočili na njih u postelji: "bio je! bio je! vidi šta smo dobili!" i skači po njima, po njihovoj postelji. ko je onda moga zaspat od tolikog veselja

jooj, lula oprosti što sam se toliko raspisala. ne zamjeri

More....raznježila si me ..ali odat ću ti tajnu..još uvijek čuvam pisma moje djece ...koja su pisala djedu Božičnjaku...Godinama smo na Badnjak moja dječica i ja ostavljali čašu mlijeka i kolačiće da dobri djed Božičnjak kad ostavi poklone ...ima nešto da se počasti. Svih tih godina uredno sam čekala da zaspu i da poskrivečki to odradim...danas jedino moje najmanje vjeruje još u čuda ..ali braco i seka su solidarni i uredno šute i čekaju da "shvati" da je zubić vila, uskršnji zeko i djed Božičnjak njihova mama....To su prelijepe uspomene i griju srce i zato mi je drago da si podjelila s nama.

Mikice...ove pločice se stave na vrata...umjesto onog Božičnog vjenčića...malo za promjenu da nije svake godine isto...

Frezijo...paru moj ...jesam ispraznila sam sandučić.....