Permakultura

Prije neki mjesec doznao sam od jednog iskusnog dipl. šumara da on koristi karbit. Lijepo ga kupiš na placu u Samoboru, staviš u rupu, doliješ malo vode i pokriješ (kamenom?).

Ma priupitaj ti nju šta ona predlaže kao mjere za uspješnu "selidbu" voluharica.

Čituckam tako ovaj forum negdje prije 20:00, dolaze mi poruke na mail da je netko nešto otpisao, pa mi Pekica kaže evo vidiš, uključe se žene u forum kad sve naprave, pospreme, pogledaju dnevnik, a onda tuf za kompjuter pa na forum!

Plitki, jesi li bio kod Holzera?

Evo je danas počeo 72-satni osnovni tečaj permakulture u Zagrebu...

Zar kod vas nije još zemlja zamrznuta? Kod mene (Vukomeričke gorice) je još sve smrznuto tako da se još uvijek ne upuštam u nikakve aktivnosti. Još je prerano i za čišćenje vrta od zimske zaštite.

Ma, pročitali mi i složili se sa tobom!

Kako pomalo dolazi sezona, to nam i pokaži kako u praksi sve to primjenjuješ, tako da se možemo iz realnih primjera učiti.

hoya napisao: Joj PeKa pa ja sam toliko loših iskustava pročitala u toj knjizi. Ili sam njima više pridavala pažnje. Cijela mi priča nebi izgledala tako bajna da nemam svoje ciljeve. Spremna sam na teškoće. Možda sam se u startu tako postavila pa će me onda svaki uspjeh više veseliti. Nadam se da ću ustrajati.

Peka, od srca sam se nasmijala na tvoju priču o zamolbi krticama!!!
Inače, ako mi se krtice pojave na travnjaku to me ne smeta. Nemam engleski travnjak, već običan vikendaški. A krtice znam da ne jedu biljke, ali tražeći gliste one mi prokopaju sve oko biljaka i zajedno sa voluharicama mi jako uništavaju biljke. Da vidiš kako mi oko biljke iskopaju kanale uokrug i ispod korjenja, tako da biljka visi na tankom površinskom sloju zemlje u velikoj rupi, a voluharice se samo dole šeću i sve korjenčiće potamane. Tako su mi uništene mnoge biljke, naročito one svježe posađene koje još nisu stigle pustiti jače i dublje kornjenje. Posebno je to bilo intenzivno prve godine nakon ukopavanja stajnjaka u zemlju. Od tada više ne stavljam stajnjak već samo kompost. Isto sam uočila da se na mjestima koje zalijevam pojavljuju puno više nego u suhoj zemlji pa mi to naročito čini štetu na presadnicama koje poslije sadnje moram zalijevati, a onda mi sve prekopaju i puno sadnica dignu u zrak.

A što se tiče metoda obrane, to smo elaborirali ovdje na forumu i konstatirali da su sve od reda neučinkovite. Jedino Šmrcko ima metodu sa bušenjem rupa koju ja nažalost ne mogu primijeniti među svojim gusto zasađenim biljkama.

Cimicifuga napisao: Prije tri godine pokušala sam pretvoriti svoj vrt u "vrt bez motike" jer sam se jako za to zainteresirala poslije čitanja te knjige. Sve sam učinila propisno, čak sam uokolo (vrt mi je mali, negdje 3 x 7 m) postavila lijepu nisku zelenu ogradicu da bude uredan. Međutim, krtice i voluharice, sa kojima i inače imam problema, dobile su svoj "Hilton", napravile dar-mar i morala sam sve maknuti i vratiti se klasici. Sada na gredice stavljam samo kompost koji sama napravim.

Pa, borba protiv krtica nije mi omiljena taktika nakon što sam jedne godine više osumporio sebe nego njih . Kasnije sam doznao par narodnih recepata, kao smrdljiva riba (po mogućnosti plava morska) ili češnjak, ali me to više nije zanimalo. Krtice nisu štetnici, barem ne u mom vrtu, više me ne smeta što su u njemu. Jest da ne izgleda baš onako kako bih želio, ali ionako gotovo ništa u ovom svijetu nije po mom, pa ne mora ni to. A sasvim mi je slobodno i promijeniti pogled na svijet. Iste godine kad sam "obavio" sumporenje, a nešto kasnije, Pekica i ja smo otišli u vrt i glasno izgovorili zamolbu, ne zahtjev, da nađu drugo mjesto. Nema tu neke analiza koja bi mi pomogla da to objasnim, ali je funkcioniralo. Subjektivno ili objektivno, tko zna što ih je navelo da odu. Vjerujem da je bila zamolba. Povezani smo s prirodom, htjeli ili ne, i tamo gdje smo odavno zaboravili. Krtice, s druge strane, ukazuju da je zemlja koju biraju dobro drenirana, uz to prozračuju zemlju. Neki kažu da je i izloženost prema mjesecu zemlje s krtičnjaka također povoljna. Dakle, dosta pluseva, samo jedan minus zbog estetike. Jedne sam godine posijao sjeme tikvica na krtičnjake, a rezultati su bili izvanredni. Eto, našao sam svoj mir u suživotu s krticama. Njihov dom je i moj dom. Klasična permakulturna priča bila bi da ako nečega ima previše (krtica), onda je premalo onoga drugoga što ih dovodi u prirodni balans. Naši su krajolici, pa i vrtovi, u dovoljnoj mjeri otsječeni od prirodnih ciklusa da su poremećeni prirodni hranidbeni lanci, a iskreno i ne znam koje se životinje hrane krticama (možda lisice?).