problemi s vrtom

s obzirom na to kako se dotična ponela,a ti si u posjedu samo naprijed-inat nema cijene

probat cemo pa cu vidjet...

pitao sam 100 ljudi i dobio sam 100 razlicitih odgovora tako da sam napisao zamolbu za preotvaranje oporuke pa krecemo polako....

Na tebi je da se odlucis sto ces poduzeti. Ako mislis da imas snage za sve to istjerati na cistac - samo naprijed.

Stvarno nezgodan slucaj....

Naime u selu je zivila jedna nonica, stara, bolesna i sama. Pomagao sam joj jer je doista bila jako bolesna (gangrena..) i nemocna a k tome jako siromasna. Moji posjeti njoj svaki dan/ svakih par dana trajali su sigurno 2-3 godine. Posljednje mjesece zivota provela je u suzama zbog boli na nogama (2 ooogromne rane od gangrene), gladi, osamljenosti...
Moja pomoc se sastojala od obavljanja kucanskih poslova (nosenja vode u kucu, drva, cijepanja drva, nosenja smeca, odlazak u trgovinu, donosenje lijekova, hrane itd...) te bih joj radio drustvo da je malo zabavim i popricam s njom.
Jedan dan u suzama je sjela i rekla da ce mi pokloniti vrt koji sam do tada obrađivao uz njenu dozvolu naravno. Odbio sam jer nikad mi iskreno nije palo na pamet iskoristit je i ja sam joj to rekao. Volio sam je jako i vrt nije bio vazan.
Inzistirala je i tada sam otisao. Drugi dan kada sam dosao opet je sjela uzela papir i olovku i pocela pisati « darovnica mome najdrazemu djetetu, darivam «postaju» (ime vrta), neka se nitko ne mijesa.ponekad se sjeti i donesi neki cvijet na grob.» ugrubo prevedeno jer je pisala pola čakavski pola slovenski. Inzistirala je u suzama te sam uzeo darovnicu napisanu njenim rukopisom. To je zapisala u svoj dnevnik koji je stajao u jednoj od soba (pokazala mi je dnevnike). Također je to rekla susjedima i jednoj zeni koja je naslijedila ostatak imanja (kucu i jako puno sume koju je pokojna Katarina imala.). rekla je da cemo to ici ovjeriti no par dana prije umrla je u bolnici. Naravno da nisam posegao za darovnicom da nebi ispalo da se grebam ili sta ti ja znam sta. Dan danas obrađujem taj vrt (oko pola hektara zemlje ugrubo). Razgovarao sam s mamom i rekao da bih zelio srediti tu scenu da znam na cemu sam. Mama je nazvala tu zenu koja joj je otresla da iduce godine ona radi taj vrt i da ona nista vise ne zna o darovnici (a bila je nazocna sa sinom kad je Katarina rekla da je vrt moj i da se nitko ne mijesa) i ljutito poklopila slusalicu.
Razgovarao sam s ljudima koji rade na takvim slucajevima: jedni kazu to je 100% tvoje jer imas darovnicu pisanu njenim rukopisom bez obzira sto nije ovjerena i svjedoke , drugi kazu baci to jer nije ovjereno. Sto da radim? Love nemam na bacanje da bih se sad naganjao godinama po sudu.
Neznam dal sto pomaze ali imam svoj dnevnik vrta gdje biljezim sve radove i promjene u vrtu od 2005. godine. Također i svjedoke jer su uglavnom svi u selu znali da radim vrt i da mi ga je poklonila u znak zahvalnosti.
Unaprijed hvala. b