Narodna vjerovanja i legende o bilju

misty-da napisao: Ljubičica Grčka legenda priča o nimfi po imenu Io, koja je bila Zeusova ljubav. Kad je Hera, njegova žena posumnjala u to, Zeus je da bi prikrio istinu, Io pretvorio u bijelu kravu. Nakon toga kada bi Io plakala suze su joj imale ukus i kakvoću grube trave. Da ublaži njenu patnju Zeus joj je suze pretvorio u male slatko-mirisne cvjetiće, naše ljubižice. Rimska legenda pak govori o mladoj, nevinoj djevojci koja je bila žrtva bijesa božice Venus. Kad je Kupido proglasio tu nevinu djevojku najljepšom ikad viđenom ljepoticom, Venus je bolesna od ljubomore, djevojku bjesomučno tukla sve dok jadnica nije u potpunosti poplavila. Tad se pretvorila u mali cvijet i tako je nastala ljubičica.

I još ponešto o ljubičici: U europskoj kulturi ljubičica je najpoznatija kao simbol poniznosti, tajne ljubavi, skromnosti, vjernosti. 

Drago mi je da dijelimo interesovanja, jer je ova tema zaista posebna i drugačija

Mandragora officinarum (Solanaceae)

Ta biljka (i njen korijen koji ima formu koja podsjeca na covjeka), ima veliku ulogu u magiji, prvo zbog jakog halucinogenog efekta i cudne (covjekolike) forme! Zbog te cudne slicnosti, nastalo je vjerovanje da Mandragora ima nadprirodne moci iznad covjekove duse i tijela. U Egiptu, Mandragora je bila visoko cijenjena kod Faraona. Na odorama Faraona cesto se nalazi motiv od ove biljke, a u cvijetnom vijencu koji je pronadjen pored Tut-Anch-Amona-a nadjen su nekoliko upletenih stabljika Mandragore. U procesu protiv Jovanke Orleanke - (Jeanne d’Arc) jedna od tuzbi bila je zbog posjedovanja Mandragore!

Od davnina postoje komplikovani rituali u iskopavanju ove biljke i njenog korijena. Theophrastus pise u 3.vijeku p.n.e. da beraci ove biljke naprave prvo krug u zemlji, i prvo odsijeku stablo od korijena gledajuci prema istoku. Ostatak korijena iskopaju govorci tajne formule i odigraju odredjeno kolo. Dva vijeka ranije, Pithagoras opisuje Mandragoru kao ,,antropomorf’ ili ,,mali covjek". U rimsko doba kada su psiho-aktivne biljke pocele da igraju vaznu ulogu u magiji, u prvom vijeku nove ere, pise Flavius Josephus: da u krajevima oko Mrtvoga mora ima jedna biljka koja nocu siri crvenkasto svijetlo i da se ona sakriva od ljudi. Ali ona se moze otkriti ako se poprska sa urinom ili krvlju od menstruacije.

Takodje opasno je tu biljku licno iscupati iz zemlje, zato je najbolje da to uradi pas, koji ce poslije toga umrijeti"! Mitovi oko Mandragore postajali su sve cudniji, vjerovalo se da prilikom cupanja ova biljka toliko jako vristi, da onaj koji ju cupa mora umrijeti. Kada su u mracnom srednjem vijeku ljudi poceli da sade ovu biljku u Evropi, vjerovalo se da moze samo da raste ispod vjesala gdje urin i sperma od objesenih kaplje. Zato Njemci zovu ovu biljku ,,covjeculjak sa vjesala"!

Ajde da oživimo ovu temu

lijepo si nam sve ispripovijedala ,ja sam uživala !

Već sam bila pomislila da te stare priče i vjerovanja ne zanimaju nikoga,

drago mi je da vas ipak zanimaju

Mislim da, barem ponešto u tim pričama, nije ni toliko daleko od istine, pa i simbolika koju predstavljaju nastala je temeljem stogodišnjih, čak i tisućgodišnjih iskustava.
Evo i primjera, dinu je rasplakala priča o visibabama, taj tako nježni cvijetak probija se kroz snijeg da bi nam donio utjehu u vrijeme dok je hladno i dok sve još spava pod sniježnim pokrivačem. Prava simbolika utjehe!
Bliži prirodi, ljudi su nekad više pažnje pridavali simbolici.
U mom vrtu niknule su dvije male bazge, same od sebe. Već sam na temi Moj vrt u slikama objasnila da ih neću uništiti, jednu sam presadila u prednje dvorište, a od druge (vrlo zahvalnog oblika) danas sam napravila bonsai. Iako to nikada nisam radila, pomalo ću savijati najdužu grančicu, vjerujem da ću formirati savršeno drvce. Kako po predaji u svakoj bazgi stanuje šumska nimfa, već sam joj se ispričala (zlu ne trebalo) što ću ograničiti rast njenog doma. Ako prihvati ispriku moj bonsai će uspjeti a vjerujem i cvjetati .

Maslina

Kod nas u Dalmaciji, ali i u svim mediteranskim zemljama, maslina je sveto drvo. Raste na škrtom tlu, gotovo bez vode, a skoro bi se moglo reći i da je - besmrtna! Iz prastarih stabala (a neka žive i više od tisuću godina), odnosno iz njihova debla niču mladice, stvaraju isto drvo na starom mjestu i teško se može i odrediti kada jedna maslina uopće umire.
U antičkoj Grčkoj masline su bile zaštićene zakonom, bilo je zabranjeno posjeći više od dva stabla godišnje u jednom masliniku, a svakoga tko bi prekršio taj (Solomonov) zakon, ili bi bez razloga posjekao stablo masline, čekala je drastična kazna, oduzimanje imovine, protjerivanje ili čak smrt!
Tijekom povijesti, koliko je poznato još od 3.000 godina prije Krista, maslinova je grančica bila simbol mira. Osoba koja bi je donosila nije trebala naglašavati da nosi mir i dobro, a golub s maslinovom grančicom u kljunu i danas je širom svijeta poznati simbol, odnosno vjesnik mira. Maslinovo ulje je pravi eliksir zdravlja, a možda će vas zanimati i da su antički sportaši mazali svoja tijela tim uljem kako bi im mišići bili izdržljiviji. No još je zanimljivije da su u antičkoj Grčkoj, za pobjede na turnirima dobivali kao nagradu - maslinovo ulje! Nekad i po nekoliko tona, pa su tako preko noći postajali bogataši, jer maslinovim uljem se trgovalo, plaćalo..
Osim za hranu i zdravlje, ovo tekuće zlato služilo je za ljepotu, balzamiranje i kao dar bogovima.
Po različitim mitovima maslinu su stvorili bogovi, u Egiptu Izida, u Mezopotamiji Ištar, u Grčkoj Atena..
Maslini se kao rijetko kojoj biljci pripisuju simbolička značenja. Zbog čvrstoće njenog stabla (Herkulesovo oružje je bila toljaga od maslinova debla, a Odisej je maslinovim kolcem oslijepio Kiklopa) pripisuje joj se simbolika snage i izdržljivosti, pobjede u sportu i ratovima. Zbog trajnosti simbolizira vjernost i odanost, pa je po legendi Odisejev i Penelopin ležaj bio istesan od drva masline.
Ovo sveto drvo je i danas u mnogim krajevima, posebno po otocima i simbol života, s njom se živilo i zahvaljujući njoj i preživljavalo.

Ova tema je stvarno odmor za dušu.

Iris - perunika

Omiljeni cvijet zbog svojih raskošnih boja, čije ime potječe od Perunike, žene staroslavenskog boga groma. Perunike su rasle tamo gdje je grom udario u zemlju, ili gdje bi duga dodirnula zemlju.
Latinsko ime - iris, ovaj cvijet je dobio po grčkoj božici Iridi čiji je zadatak bio uspostaviti vezu između ljudi i bogova, zemlje i neba. Kako su razni vladari tijekom povijesti svojim životnim putevima rado pripisivali Božju volju, nije čudno što je perunika vrlo često  jedan je od uvriježenih simbola dostojanstva, hrabrosti i slave.

Ljiljan

U staroj Grčkoj bio je posvećen vrhovnoj božici Heri, kraljici neba i zaštitnici braka i potomstva. Legenda kaže da su ljiljani nastali iz kapljica njezina mlijeka  koje su pale na zemlju dok je dojila Herkulesa, a od nekoliko kapi koje su pale po nebu, nastala je Mliječna staza.
Mnogi su ga veliki slikari ovjekovječili na svojim platnima kao motiv Navještenja (Sandro Botticelli, Dante Gabriel Rossetti..)
Ljiljan je i rajski cvijet, simbol ljepote, sreće, besmrtnosti i spasa. Simbolizira i čistoću Blažene djevice Marije, prema jednoj legendi u njezinom grobu, tri dana nakon ukopa, umjesto njezina tijela bio je samo veličanstveni buket ljiljana.